Na Ekonomskom fakultetu u Osijeku djeluje profesorica Marina Stanić koja je zagovornica »ekonomije s dušom« jer u menadžmentu promiče vrjednote koje se oslanjanju na nepovrjedivost ljudskoga dostojanstva. Ne skriva da je katolička vjernica. Udana je i majka je dvoje djece, koja – kad ih pitaju što mama radi, odgovaraju: ona je učiteljica za veliku djecu. »To mi je jedan od dražih opisa radnoga mjesta s obzirom na to da dio rada u obrazovanju uistinu doživljavam kao poziv i blagoslov«, rekla je uvodeći u razgovor o temama koje u ozračju pandemije koronavirusa i potresa posebno teško pogađaju hrvatsko gospodarstvo, a time i sve hrvatske građane.
Kao i sva ostala nacionalna gospodarstva, i hrvatsko gospodarstvo snažno je pogođeno krizom izazvanom pandemijom koronavirusa. Iza pada bruto domaćega proizvoda, kao agregatnoga pokazatelja ekonomije, stoji pad poslovne aktivnosti niza djelatnosti poput trgovine, ugostiteljstva i prijevoza te pad industrijske proizvodnje zbog djelomičnoga ili potpunoga zatvaranja tvornica u ožujku 2020. Smanjena je i osobna potrošnja stanovništva koja čini važnu varijablu u izračunu bruto domaćega proizvoda. Najjači udarac primio je sektor malih i srednjih poduzeća koji je općenito najranjiviji dio gospodarstva, a u Hrvatskoj u ukupnom broju poduzeća zauzima više od 99 posto i zapošljava više od dvije trećine zaposlene radne snage. Kada promatramo statističke podatke porasta nezaposlenosti, nelikvidnosti i slično, situacija djeluje vrlo loše. No kada iza brojki ugledamo lica ljudi koji su ostali bez posla, mogućnosti dostojanstvenoga života i brige za svoju obitelj, jasno vidimo da kriza prelazi granice ekonomije i gospodarstva. U pitanju je kriza društva i kako vrijeme prolazi, do izražaja dolazi sve veći broj problema koje smo do sada zanemarivali ili nismo adekvatno rješavali.
Menadžment obuhvaća upravljanje organizacijom, ljudima i resursima kako bi se ostvarili ciljevi, postigla održivost poslovanja i naposljetku profitabilnost. Izazovi s kojima se menadžeri susreću od početka pandemije su novi, nestandardni i događaju se u uvjetima izrazito velike neizvjesnosti u kojima je teško predvidjeti što nas čeka u bliskoj budućnosti. U takvim okolnostima prethodno iskustvo ne znači puno jer su sadašnji problemi i izazovi znatno različiti od onih koje je poduzeće prethodno prošlo. Sada je vrlo teško planirati i donositi racionalne odluke. Menadžeri i vlasnici poduzeća prilagođavaju se okolnostima u kojima se nalaze i mjerama koje reguliraju provođenje njihove djelatnosti. Većina poduzeća uvelike je promijenila poslovni model, način distribucije proizvoda i usluga, marketinške kanale i poruke usmjerene kupcima i slično. Država je dosad donijela određene mjere usmjerene na spas radnih mjesta, no one su bile kratkotrajne i nikako nisu dovoljne. Plaće zaposlenika nisu jedini trošak koji opterećuje poduzeća jer postoje različiti drugi troškovi, naknade koje poduzeća plaćaju državi i jedinicama lokalne i regionalne samouprave, krediti, zajmovi i slično. Država mora imati više sluha za konkretne oblike pomoći koji trebaju poduzetnicima i biti odvažnija u stvaranju okruženja koje će podržavati, a ne sputavati poduzetništvo. Velika većina navedenoga bila je vidljiva kao problem hrvatskoga gospodarstva i ranije, no u periodima krize pojedini problemi koji su prisutni godinama postaju još veći i barijera su za ekonomski oporavak.
Osim organizacijskih izazova s kojima se susreću menadžeri, ne smijemo ignorirati činjenicu da su zaposlenici pod velikim psihološkim pritiskom, istraumatizirani periodima samoizolacija i bolesti, brigom za zdravlje članova obitelji, financijskom i materijalnom neizvjesnošću. Pružanje adekvatne psihološke pomoći i potpore jedan je od preduvjeta i uspješnoga gospodarskoga oporavka.
Poduzetništvo neprofitnih organizacija jedan je od novijih kolegija na Ekonomskom fakultetu koji kolegica dr. Julia Perić i ja vodimo na diplomskom studiju smjera Poduzetnički menadžment i poduzetništvo. Jedan od glavnih ciljeva kolegija jest upoznati mlade s tim vrlo važnim sektorom koji je u Hrvatskoj u prosjeku krivo percipiran, podcijenjen i zanemaren. Dosta vremena posvećujemo upravo rušenju stereotipa o neprofitnim organizacijama i njihovoj ulozi u društvu, ali i motivaciji pojedinca za izgradnjom profesionalne karijere u neprofitnom sektoru. Civilni je sektor, uz javni (državu) i privatni (tržište), temelj demokratskoga društva i bez njega je uspješna demokracija nemoguća. Udruge su najčešći oblik u okviru kojega neprofitne organizacije egzistiraju i stoga mnogi poistovjećuju pojam udruge s pojmom neprofitne organizacije, organizacije civilnoga društva ili čak društvenoga poduzetništva. I tu nastaje dio problema. Postoje primjeri u kojima su pojedinci zlorabili određene propuste u zakonodavnom okviru i pravilnicima koji bi trebali regulirati rad udruga i tako kreirali negativan imidž udrugama, zbog čega je i država zauzela pristup maćehe u odnosu prema udrugama općenito.
U Hrvatskoj imamo izvrsnih primjera poduzeća koja ostvaruju poslovne uspjehe na međunarodnoj razini i koja pomiču granice struke inovativnim pristupom upravljanju. To su većinom brzorastuća poduzeća koja daju doprinos ne samo hrvatskoj proizvodnji i izvozu, nego i zaposlenosti, i to zadržavanjem mladih stručnjaka u domovini. Ekonomski fakulteti u Hrvatskoj prate svjetske trendove po pitanju poučavanja tema iz područja menadžmenta, silabusi naši kolegija ne razlikuju se uvelike od silabusa kolegija s najviše rangiranih inozemnih fakulteta. Međutim, postoje područja u visokom obrazovanju koja vape za promjenom i poboljšanjima, a nažalost cijeli je obrazovni sustav trom i nesklon promjenama, čak i korumpiran. To je jedan od pokazatelja da uz struku i intelektualni kapital moramo raditi i na razvoju moralnoga kapitala i izgradnji sustava vrijednosti koji će spriječiti ili minimizirati pojave poput negativne selekcije, nepotizma i korupcije. Zadaća je moje Katedre za menadžment, organizaciju i poduzetništvo promicati poduzetništvo kao način razmišljanja i djelovanja.
Poduzetnike ne smijemo doživljavati kao isključivo vlasnike maloga ili srednjega poduzeća, nego svatko od nas može biti poduzetan neovisno o tome u kojoj se organizaciji ili sustavu nalazi. To znači da trebamo biti proaktivni, inicirati pozitivne promjene, orijentirati se na rješavanje problema i ne biti vođeni samo financijskim, nego i širim, društvenim interesima i potrebama. U tom kontekstu u radu sa studentima velik naglasak stavljamo na razvijanje samosvijesti, osjećaja odgovornosti za zajednicu te etičkoga i moralnoga kompasa koji će studente voditi u osobnom i profesionalnom životu.
U posljednjih smo desetak godina na fakultetu pokrenuli niz uspješnih inicijativa koje su usredotočene upravo na osnaživanje mladih i povrat zajednici čiji smo dio. Nabrojit ću neke od njih. Kolegica dr. Julia Perić vodi skupinu studenata volontera našega fakulteta i lijepo je vidjeti kako se svake godine novi studenti priključuju radu grupe. Volonteri sudjeluju u organiziranju različitih izvannastavnih projekata, događaja, humanitarnih aktivnosti prikupljanja pomoći ili provođenju volonterskih aktivnosti u suradnji s nekom lokalnom udrugom, ovisno o trenutačnim potrebama zajednice. Lijep primjer povezivanja teorije i prakse je i rad Pravno-ekonomske klinike koja nudi besplatnu pravnu i ekonomsku pomoć i savjete fizičkim i pravnim osobama. Studenti imaju priliku raditi na stvarnim problemima poduzeća u praksi, i to ujedinjujući snage sa studentima Pravnoga fakulteta, a sve uz mentorstvo profesora s Pravnoga i Ekonomskoga fakulteta, odvjetnika i poslovnih stručnjaka koji prate i usmjeravaju rad studenata. Tako studenti dobivaju uvid u praksu te priliku svoja stečena znanja i vještine usmjeriti u korisnu svrhu i povrat zajednici. Nadalje, Kreativna riznica velik je događaj koji aktivira desetke studenata volontera i u sklopu koje dobivaju priliku raditi na stvarnim slučajevima poduzeća i osoba koje su dio kreativne industrije. Uistinu je divno gledati kako studenti kroz takve projektne aktivnosti rastu u osobnom razvoju, osjećaju za zajednicu i empatiju prema bližnjima. S osjećajem postignuća koji im omogućuje sudjelovanje u aktivnostima koje nisu isključivo učenje ili sjedenje na predavanjima studenti izgrađuju svoje samopouzdanje i kompetencije za životne izazove. Jedna od najljepših studentskih aktivnosti je i osnivanje DUHOS-a koji promiče kršćansku duhovnost među svim studentima i zaposlenicima Sveučilišta te unosi dimenziju duhovnosti u sve aspekte studentskoga i akademskoga života.
Ne moramo gledati u daljinu da bismo pronašli primjere poduzetnika koji potrebe svoje zajednice stavljaju ispred vlastitih potreba. U srži filantropije aktivno je djelovanje za dobro drugoga ili u korist drugoga, neovisno o vlastitoj koristi. U radu na Ekonomskom fakultetu mogla sam često svjedočiti kako je našim poduzetnicima i menadžerima stalo do razvoja zajednice, ljudi koji žive na ovom području i koji svoja znanja, vještine, materijalne i financijske resurse usmjeravaju prema boljoj budućnosti aktivnim sudjelovanjem u obrazovnom procesu, podržavanjem i provođenjem projekata ulaganja u mlade i rješavanjem problema lokalne zajednice. Filantropsko je djelovanje posebice vidljivo u situacijama kriza kada se mnoga poduzeća dodatno društveno aktiviraju i upotrebu svojih resursa usmjere na opće dobro.
Posljednjih godina u ekonomiji se razvijaju novi pravci koji snažnije povezuju ekonomsku teoriju s duhovnošću i kršćanskim vrijednostima. Jedno takvo područje je ekonomija zajedništva koja je inovativan koncept »paradigme jedinstva« i njegova primjena u procesu upravljanja poduzećima. Unutar ekonomije zajedništva naglasak se stavlja na ljudski, relacijski i duhovni kapital te organizacijsku kulturu. Ekonomija zajedništva razvija novu kulturu davanja i suprotstavlja je postojećoj kulturi postojanja pružanjem pojedincu prilike za rad i mogućnosti da sebi i svojoj obitelji osigura dostajan život.
Ljudsko je dostojanstvo u srži menadžmenta i ne bi smjelo biti drugačije. To je važna poruka koju nastojim prenijeti studentima i vrlo često imamo rasprave o tome koliko se poslovna stvarnost udaljava od osnovnih ljudskih vrijednosti i koliko je to uopće dugoročno održivo. Ekonomija je znanost koja se bavi pitanjem alokacije i iskorištavanja ograničenih resursa koje imamo na raspolaganju kako bi se zadovoljile neograničene ljudske potrebe. Fokus većine ekonomskih teorija i područja pitanja su učinkovitosti i produktivnosti. Drugim riječima, fokus je na to kako napraviti brže, bolje, kvalitetnije ili jeftinije rješenje nekoga problema ili potrebe koja postoji na tržištu. Nažalost, naše se potrebe konstantno umnažaju, a resursa je sve manje. Primjerice, mobiteli su se pojavili na tržištu prije 20-ak godina i do tada potreba za takvim proizvodom nije bila izražena kao što je danas. Odluka da živimo bez mobitela mnogim je odraslim osobama nezamisliva, a gledajući život svoje djece, primjećujem da pod utjecajem društva i oni razvijaju tu potrebu već u ranoj školskoj dobi. Pitanje ljudskoga dostojanstva jest i pitanje izbora koje su to potrebe temeljne i nužne za cjelokupni razvoj osobe (fizički, psihički i duhovni), a koje su potrebe sekundarne. Stoga je pitanje menadžmenta i koje potrebe ili ponašanja potičemo i ohrabrujemo proizvodima i uslugama koje poduzeće nudi na tržištu. Za donošenje takvih odluka nužno je imati razvijen sustav vrijednosti koji je utemeljen na pravu na dostojanstven život svakoga pojedinca. Osim toga, jasno je da je čovjek najvrjedniji potencijal poduzeća i odnos menadžera prema zaposlenicima mora biti u skladu s tim postulatom.
