Kao što se vidjelo u prošlom broju, partizani i tzv. Jugoslavenska narodna armija nisu bili previše izbirljivi u uklanjanju unovačenih bogoslova, »narodnih neprijatelja«, jer su stradavali kandidati različitih biskupija, različitih redovničkih zajednica i različitih uzrasta. O tome govore i sljedeći primjeri.
Ivan Ćosić rođen je 10. listopada 1919. u Gornjoj Glavini kod Imotskoga, završio je franjevačku gimnaziju u Sinju, a teologiju kao bogoslov Vrhbosanske biskupije u Sarajevu. Poslije završene školske godine otišao je 1944. na ljetne praznike doma, a partizani su ga, po ustaljenoj metodi, tada mobilizirali. Navodno u proljeće 1945. ubio ga je politički komesar kojemu se zamjerio neugodnim pitanjima na političkim satovima, negdje oko Vinodolskoga na putu njegove postrojbe prema Trstu (Baković, str. 792.).
Tijekom školskoga dopusta kod kuće je g. 1944. u partizanske postrojbe unovačen i Nikša Memunić, bogoslov Dubrovačke biskupije rođen 1921. u Malom Selu u općini Malom Stonu na poluotoku Pelješcu. Najprije je poslan kao pisar u Janjinu na Pelješcu, a potom u neku postrojbu u Knin, gdje je bio teško ranjen od mine dok je po naredbi iz minskoga polja izvlačio poginuloga partizana. Preminuo je u šibenskoj bolnici 12. prosinca 1945. (Baković, str. 820.).
Bogoslov Franjevačke provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru Albert Karamarko rođen je u Filipu i Jakovu kod Biograda 9. lipnja 1923., teologiju je studirao u Dubrovniku, odakle je ujesen 1944. unovačen u partizane. I on je, prema jednoj verziji, ubijen negdje kod Trsta 25. svibnja 1945., a prema dugoj bez suđenja ubio ga je oficir KOS-a 13. lipnja 1945. u okolici Kopra. Tijelo mu nikada nije pronađeno.
Kada je riječ o ubojstvima bogoslova u partizanskim postrojbama, konkretno sinjskih franjevačkih mladića, kandidata Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, jedna činjenica »bode u oči«.
Naime, teško je kategorički ustvrditi da je u njihovoj likvidaciji riječ o unaprijed isplaniranoj i koordiniranoj akciji, ali svakako je znakovito da su sva trojica franjevačkih bogoslova ubijena na nepoznatu mjestu i nepoznata datuma u svibnju ili lipnju 1945.!?
U tom kontekstu jedan od njih je »slučaj« Rudolfa Vučića, rođena 24. travnja 1921. u Glavicama kod Sinja, jednoga u dugom nizu mučenika franjevačke provincije sa sjedištem u Splitu. Nakon završene Franjevačke klasične gimnazije u Sinju i novicijata na Visovcu upisao je filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj visokoj bogoslovnoj školi u Makarskoj, položivši g. 1944. svečane redovničke zavjete. No partizanske su ga vojne vlasti u Makarskoj sljedeće godine prisilno mobilizirale skupa s ostalim franjevačkim bogoslovima, koji su u Bazovicama (talijanskoga naziva Basovizza) blizu Trsta bili raspoređeni po različitim vojnim jedinicama 26. dalmatinske proleterske brigade. Negdje na tom prostoru, prema jednom svjedočenju, fra Vučić je nepoznatoga datuma u svibnju ili lipnju 1945. zajedno s prijateljem, također bogoslovom, fra Josipom Ercegom odveden iza jednoga zida, gdje je strijeljan. Otada mu se gubi svaki trag pa je nepoznato mjesto gdje su ga partizani bacili u jamu (Čovo, str. 357.-360.).
Spomenuti Josip Erceg, rođen 24. studenoga 1923. u Vrgorcu, pohađao je na putu prema svećeništvu iste odgojno-obrazovne ustanove Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, sjemenište i novicijat, kao i spomenuti Vučić. U završnoj gimnazijskoj godini partizani su ga, kao i druge učenike gimnazijalce, unovačili te je na nepoznatu mjestu i nepoznata datuma u svibnju ili lipnju 1945. ubijen, najvjerojatnije, po izjavama nekih svjedoka, po naredbi partizanskoga političkoga komesara. Unatoč svim pokušajima da dobije barem neki podatak o pogibiji njegova sina i njegovo tijelo, njegov je otac Stjepan dobivao samo odgovore od nadležnih »oficira«, u hrvatskom prijevodu »nečasnih časnika«, da je nestao!? (Čovo, str. 157.-159.).
Također je na nepoznatu mjestu i nepoznata datuma u svibnju ili lipnju 1945. ubijen bogoslov Augustin Glavaš, krsnoga imena Ivan, rođen 1. siječnja 1923. u Kozičkim Poljicama kod Vrgorca. Nakon osnovne škole završio je franjevačku gimnaziju u Sinju i novicijat na Visovcu te upisao bogosloviju u Makarskoj. No već tijekom drugoga semestra mobiliziran je u partizanske postrojbe za završne vojne operacije osvajanje Trsta prije savezničkih jedinica. Prema jednom nepotvrđenom izvoru ubijen je bez suda i presude u Klani kod Rijeke. (Čovo, str. 161.-164.).
Nastavlja se
