Unatoč hrvatskomu narodu poznatoj činjenici o krvavim tragovima i plodovima partizansko-komunističkoga pokreta i režima tijekom i nakon Drugoga svjetskoga rata, knjiga Ante Bakovića »Hrvatski martirologij XX. stoljeća«, objavljena u Zagrebu g. 2007., svojedobno je šokirala javnost strašnim brojkama o 664 ubijena svećenika, redovnika, redovnice, bogoslova i sjemeništarca Katoličke Crkve. U međuvremenu taj je broj naknadnim istraživanjima porastao za još 12 žrtava: devet svećenika iz Subotičke biskupije, dva iz Zrenjaninske biskupije i jedan iz Srijemske (v. izlaganje »Žrtve i mučenici u Subotičkoj biskupiji« na znanstvenom skupu »Hrvatski mučenici iz vremena komunističke vladavine«, održanom 25. i 26. travnja u Zagrebu), a tu je i jedan bogoslov Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja (v. Čovo 157.-159.), pa ih je zasad – 677. Crveni jugoslavensko-hrvatski jahači apokalipse u tom kontekstu jednako tako nisu imali trunke milosti, kao što je spomenuto, ni prema srednjoškolcima i studentima, polaznicima katoličkih škola koji su se pripremali za svećeništvo. O tome govore podatci da je od njih ukupno 88 ubijenih, 50 bogoslova i 38 sjemeništaraca.
Danas je na temelju nemaloga broja primjera sasvim jasno da su novačenje u partizanske postrojbe i kasnije obvezno služenje vojnoga roka u JNA bili idealne prigode komunističkim zločincima za uklanjanje ideoloških neprijatelja, svećeničkih kandidata. O tome govore dosad istraženi primjeri, od kojih vrijedi barem neke ukratko spomenuti.
Vojka Gregova partizani su unovačili kao 17-godišnjega sjemeništarca Zadarske nadbiskupije u rujnu 1943. nakon kapitulacije Italije. Rođen je 14. lipnja 1926. u Preku na otoku Ugljanu u obitelji sa sedmero djece.
Nakon završene osnovne škole upisao je sjemenišnu gimnaziju u Šibeniku, a potom je prešao u Split. Ubijen je 26. studenoga 1944. kod Knina (Baković, str. 850.).
Ubojstvo bogoslova Izidora Bistrovića također je primjer kojim su metodama bili svakodnevno izvrgnuti bogoslovi u JNA i zbog čega su likvidirani. Rođen je 5. prosinca 1949. u obitelji Franje i Marije rođ. Šaško u Brdu Jesenjskom u župi Gornje Jesenje. Ovozemaljski je život završio u dobi od 20 godina. Nakon što je na blagdan Velike Gospe g. 1967. stupio u novicijat Družbe Isusove u Zagrebu pozvan je na odsluženje vojske u Doboju, pa je premješten najprije u Tuzlu, a potom u Blažuj kod Sarajeva. U tom je razdoblju vršen žestok svakodnevni pritisak na njega da napusti isusovce i put prema svećeništvu, nuđene su mu različite pogodnosti i nagovaran je da postane aktivan vojnik. Kada je odbio sve ponude ustrajavši u svojem zvanju, ubijen je s četiri metka u leđa, 4. prosinca 1969. godine (Kožul, str. 191.).
U partizanskoj je postrojbi poginuo i Metildo Trojanović, bogoslov Dubrovačke biskupije rođen 9. travnja 1922. u Trstenu. Gimnaziju je završio u Dubrovniku, a filozofsko-teološki studij započeo je u Zagrebu. Kada je bio na ljetnim praznicima kod kuće 1944., partizani su ga prisilno unovačili. Neodazivanje bi značilo svrstavanje među »narodne neprijatelje«, uhićenje i, najvjerojatnije, strijeljanje, no tom povijesnom temom koliko ih je ubijeno i gdje su ubijeni oni koji su odbili uzeti oružje u ruke i pristupiti partizanima dosad se još nitko nije bavio. Bogoslov Trojanović je negdje u okolici Širokoga Brijega jednostavno »nestao« i, navodno, 23. siječnja 1945. poginuo. Nikada se nije doznalo kako i točno gdje, partizani su samo izdali obavijest da je »pao za revoluciju« (Baković, str. 833.).
Nastavlja se
