Mnoge župe Crkve u Hrvata imaju svoje mrežne stranice preko kojih župljani dobivaju bitne informacije, vijesti i najave. Župni su portali sve uobičajenija pojava, čime i Crkva pokazuje da ide ukorak s informacijskim standardima današnjice. No rijedak je slučaj da je crkveni portal najposjećeniji portal u pojedinom gradu. Zato je jedinstven primjer župnika i dekana slunjskoga mons. Mile Pecića, koji u listopadu proslavlja 80. rođendan, jer je njegov župni portal Slunj-crkva.hr najposjećeniji u tom dijelu Hrvatske, Kordunu i dijelu Like. No nije njegovo medijsko djelovanje započelo s portalom. Mons. Pecić svojim dolaskom u Slunj za župnika 1986. nastavio je aktivnosti svojih prethodnika koji su izdavali dekanatska glasila. Pop Mate Pavlić izdavao je »Župnu panoramu« kao katolički bilten Slunja i okolice; mons. Tomislav Šporčić od 1980. izdavao je list slunjskoga dekanata »Mostovi«, a mons. Pecić od 1987. izdaje godišnjak pod istim nazivom. Koliko je to bilo važno vidljivo je u vremenu progonstva Slunjana i stanovnika susjednih općina Rakovice i Cetingrada, kada su »ratni« Mostovi iz 1992. godine tiraže 2000 primjeraka bili razgrabljeni u hipu.
»Krajem osamdesetih osjećala se naelektrizirana atmosfera, pogotovo nakon Gazimestana 1989. godine. Osjećali su se novi vjetrovi, ali i tamni oblaci. Posebno pamtim posvetu pravoslavnoga hrama u Sadilovcu 1989. godine koju je predvodio episkop gornjokarlovački Simeon Zloković. Tada sam kao izaslanik nadbiskupa Tamaruta održao govor u kojem sam istaknuo potrebu odricanja od svih zala uz potrebu gradnje ekumenskoga duha. Moj govor tada je popratio i beogradski ‘Nin’ i novinar Miloš Vasić, s kojim sam ostao u dobrim odnosima. Nakon prvih demokratskih izbora osjetio se novi duh nakon pada Berlinskoga zida, u čemu smo vidjeli šansu za demokratizaciju i ostvarenje tisućljetnoga sna. No nakon prvih barikada i krvavoga Uskrsa jasno je bilo da slijedi rat.«
Mons. Pecić cijelo je to vrijeme bio uz svoj narod, djecu je do okupacije stalno vozio na more u Crikvenicu i Rijeku, a uspostavio je i suradnju s Caritasima iz Italije i Njemačke. Posebno je užarena situacija bila nakon pada Vaganca 8. listopada 1991. kada je posjetio to spaljeno mjesto da zbrine preživjele. Uhitili su ga niški specijalci zajedno sa svećenikom Josipom Bogovićem i dvjema redovnicama te ih odveli u Korenicu. Ondje su doživjeli torturu, tjelesno i psihičko maltretiranje. Pušteni su svi osim svećenika Bogovića, koji je bio odveden u Beograd, no kasnije je i on pušten.
Po preporuci nadbiskupa Tamaruta župnici su trebali zbrinuti župnu dokumentaciju prije odlaska u progonstvo. »Kad smo bili prinuđeni napustiti Slunj 16. studenoga 1991., matične knjige i dio važnijih stvari trebalo je nekamo spremiti. Kipove iz crkve spremio sam u podrum ispod knjižnice, a ispod njih u zemlju zakopao dnevničke zapise. Matične knjige sam zazidao u jednu nišu u podrumu župne kuće. Pobunjeni su Srbi spalili župnu crkvu u Slunju. Ono što nije opljačkano završilo je u plamenu. Provalili su u podrum ispod knjižnice. Kipovi ih nisu zanimali, a dnevnike nisu otkrili pod zemljom. U župnom je stanu provaljeno u nišu u kojoj su bile zazidane matične knjige, ali su nađene na tavanu susjedove kuće.«
Tijekom okupacije mons. Pecić je neumorno obilazio prognane Slunjane od Karlovca i Zagreba do Ogulina i Oštarija, imao redovite nedjeljne mise. Pomogao mu je i mons. Juraj Petrović davši mu bratov auto, a kasnije Caritasov, da lakše obilazi prognane vjernike. S njim je često u obilascima bio i mons. Mile Bogović, kasnije prvi Gospićko-senjski biskup. I za vrijeme progonstva tiskao je »Mostove«, koje su Slunjani u privremenoj hrvatskoj dijaspori jedva čekali. Povratkom nakon oslobodilačke vojno-redarstvene akcije »Oluje« mons. Pecić se sa svojom pastvom vratio u razrušeni Slunj. Počela je obnova puna entuzijazma i optimizma. Osim dviju knjiga događaja za vrijeme Domovinskoga rata, izdao je i zbirku poezije »Srušeni tornjevi – stihovi u ratu i progonstvu«. »Zakopani dnevnik« izdao je 2003. godine, a sljedeće godine »Godine otpora i hrabrosti« s podnaslovom »Čitanje znakova i vremena u razdoblju od 1991. do 2003. godine.« Od 1995. do 2005. godine mons. Pecić je redovito vodio dnevnik, na temelju čega je i napisao dvije spomenute knjige, kao i godišnjak »Mostove« svih proteklih godina.
Konačno, 2005. godine mons. Pecić otvorio je mrežnu stranicu župe. »Vidio sam tada puno dizajnerski raskošnih mrežnih stranica, no mnoge su bile bez vijesti više tjedana. Pokretanjem stranice odlučio sam svaki dan staviti poneku vijest, a za jednostavni sam se dizajn odlučio jer ne volim velika blještavila. Bitno je da svaku vijest prati i fotografija. Neki portali stavljaju puno slika, ali bez teksta. Za popratne tekstove ipak treba neka teološka naobrazba, kao i sažetost, jer ljudi ne vole duge tekstove. Oni moraju biti kratki i čitljivi. Pratim ja ne samo vjerska, nego sva društvena događanja, a npr. i u nogometu ili radu Crvenoga križa može se istaknuti teološka dimenzija poput solidarnosti, empatije i pomaganja slabijima i onima u potrebi.«
Koliko je župna stranica čitana govori 12 tisuća ulaza dnevno, od kojih je mnogo onih od Slunjana iz dijaspore. Tako je Nick Bogut iz Kanade poručio mons. Peciću da im je ta stranica s aktualnim vijestima iz rodnoga kraja više od običnih informacija.
Kako ističe mons. Pecić, i sv. Pavao je rekao da treba širiti (radosne) vijesti da ih i drugi čuju ili čitaju. Ne samo knjige, nego i mrežni portali važan su vid pastoralnoga djelovanja, što je mons. Pecić među prvima shvatio i čiju predanost ažurnomu informiranju cijeni i Grad Slunj, koji mu redovito šalje najave za sva događanja. Mons. Pecić također je voditelj Biskupijskoga povjerenstva za medije, koji svake godine organizira susret sa zanimljivim gostom koji govori o problematici katoličkih medija. On se također ne libi raspravljati o svim izazovima današnjice, pa tako i svake godine posjećuje festival psihodelične glazbe »Momento Demento« nedaleko od Slunja, gdje obilazi sva bića Kristova i u njima pronalazi i ističe pozitivne stvari.
