Plastika, plastična ambalaža i recikliranje plastičnoga otpada od ove su godine postali prioritet političkih i gospodarskih inicijativa Europske unije. Nakon kineske odluke da od 1. siječnja 2018. zabrani uvoz otpada, mnoge su se europske države našle zatrpane plastičnim smećem. U Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i Ujedinjenom Kraljevstvu 30 do 40 posto otpadne plastike izvozilo se teretnim brodovima u Kinu. Takav način rješavanja otpadne plastike posebno je bio »popularan« u Irskoj gdje je 95 posto plastike prodano Kini.
Europska je unija sad primorana sama urediti i upravljati golemom količinom plastičnoga otpada koja svake godine naraste za 25 milijuna tona. Suprotno od očekivanja, najveći dio te količine se spaljuje, odlaže na smetlišta ili izvozi na Daleki istok. U Europskoj se uniji reciklira samo 30 posto plastičnoga otpada. No i to je mnogo više nego, na primjer, u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje ponovna uporaba plastike iznosi samo 9,5 posto.
Zbog novonastale situacije Europska je komisija obznanila plan prema kojem će do 2030. godine na tržištu biti dopuštena samo plastična ambalaža koja se u potpunosti može reciklirati. Do iste se godine planira povećati udio reciklirane plastike na 55 posto na razini cijele Europske unije. No politički zahtjevi za povećanim udjelom recikliranja mogu imati negativne posljedice za neke gospodarske djelatnosti. Proizvođači takozvane djevičanske plastike očekuju, zbog povećanoga udjela reciklirane plastike, manju potražnju i manju proizvodnju »plastike iz nafte«. Osim toga, svaka plastika recikliranjem gubi mnoga početna svojstva poput elastičnosti, boje ili čvrstoće. Proizvodnja reciklirane plastike uvijek je proizvodnja manje kvalitetnoga materijala.
Jyrki Katainen, predstavnik Europske komisije za radna mjesta, rast i ulaganja, pojašnjava: »Problem je u tome što imamo previše različitih vrsta plastika, pa kad se pomiješaju, nije ih lako razdvojiti ni reciklirati.« Sander Defruyt, voditelj međunarodne inicijative »Nova ekonomija plastike« (NPE), također napominje: »Naša istraživanja pokazuju da najmanje 30 posto današnjih plastičnih materijala zahtijeva temeljan redizajn i inovativne promjene jer se inače ne će moći uporabiti, reciklirati ili kompostirati.«
U okviru europskoga programa za istraživanja »Obzor 2020« izdvojeno je više od 100 milijuna eura znanstvenicima za projekte u potrazi za novim pristupima recikliranju plastike i za razvoj novih načina eliminacije štetnih aditiva u strukturi plastike. Političkoj inicijativi iz Bruxellesa pridružio se i dio kemijske industrije, poput kompanije »Unilever«, čiji su vlasnici najavili da će do 2025. godine na tržište emitirati isključivo plastičnu ambalažu koja se može potpuno reciklirati, upravo prema novima standardima koje nameće Europska komisija.
Nova europska politika upravljanja i uporabe plastike također predviđa skoru zabranu plastičnih dodataka u kozmetičkim preparatima, zabranu oksoplastike i drugih vrsta plastike koje se razgradnjom pretvaraju u mikroplastiku, vrlo sitan oblik plastike koji je trenutačno nemoguće »očistiti« iz okoliša. Konačno, Europska komisija priprema i novi plan oporezivanja djevičanske plastike, proizvedene izravno iz naftnih derivata. Jyrki Katainen ostavlja otvorenim pitanje: »Ostaje problem koga treba oporezovati. Onoga koji kupuje sirovinu za plastiku, proizvođača plastike ili potrošača? Ili jednostavno treba uvesti dodatni porez na naftu iz koje se proizvodi djevičanska plastika.«
Očigledno je da plastici treba »produljiti život«, ali ne na kopnu ili u moru, nego na tržištu. Pojava plastičnih materijala omogućila je ljudima komociju i neodgovornost prema stvarima i okolišu. Upravo je s plastikom započela potrošačka era bezvrijednih proizvoda i njihove jednokratne uporabe. Plastika je paradoks na tržištu – s porastom kupovne moći raste udio jeftinoga materijala u potrošnji. Usprkos pokušajima, plastika nikada nije postala otmjen ili elitni materijal, nego nužno zlo i priručno, jeftino rješenje »za mase«.
U vrijeme »pretjeranoga materijala« proizvedeno je do danas više tona plastike nego što ima ljudi – 8,3 milijarde tona plastike! Samo se 7 posto boca »Coca-Cole« reciklira, 300 tisuća tona mikroplastike svake godine završi u okolišu Europske unije, a procjene su znanstvenika da će 2050. godine u oceanima biti veća masa plastike nego ribe. Stoga je dobro da upravo Europska unija predvodi rat protiv plastike. No život s novim oblicima plastike ili bez njih svakako će zahtijevati promjene stilova života, a to nije gospodarski, nego civilizacijski projekt.
