Nije rijetkost u posljednje vrijeme pročitati vijest da su pojedini nadbiskupijski i biskupijski Caritasi u Hrvatskoj uspjeli osigurati sredstva iz socijalnih fondova kako bi distribuirali pomoć svojim korisnicima, često marginalnim ugroženim skupinama do kojih ne uspije doći ni državna pomoć. I dok se prije nekoliko godina učestalo ponavljalo da vjerske organizacije – pa i župe, udruge i biskupije Katoličke Crkve – ne mogu biti prihvatljiv korisnik europskih fondova, više ostvarenih projekta (po vrijednosti i financijama više manjih, ali i četiri veća infrastrukturna) pokazuju pozitivne pomake. Nameću se pitanja: Je li država onemogućila crkvenim institucijama da »povuku« europski novac za svoje djelovanje? Mogu li župe samostalno aplicirati sa svojim projektima? Hoće li se u omotnici u sljedećem proračunskom razdoblju EU-a naći više financijskih sredstava za vjerske organizacije? Dobar poznavatelj fondova EU-a, član Uprave tvrtke »Sensum« i voditelj projekta »Civitas Sacra« dr. Duško Radulović iz Rijeke kazao je da institucije vjerskih zajednica mogu aplicirati zasebno na velik broj objavljenih fondova EU-a.
»Iako se često postavlja pitanje mogu li se institucije vjerskih zajednica prijaviti za gradnju ili obnovu crkava, trenutačno ne postoji takav fond EU-a na koji bi se one mogle izravno javiti. No postoje drugi pozivi i druge organizacije unutar biskupije koje se mogu prijavljivati na fondove EU-a. Moguće je financirati socijalno-humanitarni rad, mogu se prijavljivati za poduzetničke poticaje, poput ugostiteljstva, poljoprivrede, jer Crkve kao pravni subjekt mogu osnovati poljoprivredna gospodarstva ili društva s ograničenom odgovornošću i tako se javljati na pozive i biti sa svim konkurentima na tržištu jednaki. Pozivi za fondove EU-a nisu trajno otvoreni, imaju svoje rokove i znaju se ponavljati iz godine u godinu«, govori dr. Radulović, a posljednji je primjer nedavno zatvaranje, 4. veljače, poziva za energetsku obnovu i korištenje obnovljivih izvora energije u zgradama javnoga sektora, na koji su se mogle prijaviti i vjerske zajednice koje obavljaju društvene djelatnosti, poput predškolskoga i školskoga odgoja, socijalne skrbi, stanovanja zajednica, pružanja humanitarne pomoći.
Kada je Hrvatska ušla u Europsku uniju, prostor iz fondova EU-a otvorio joj se na polovici sedmogodišnjega proračunskoga razdoblja te se u određenim pozivima vjerske zajednice nisu spominjale kao prihvatljiv prijavitelj, bile su izostavljene u pozivima. »Proširio se taj kriterij, bilo je sluha da se tako učini, jer očito ni sami pregovarači tada nisu mogli predvidjeti sve na početku, iako je primjerice u Poljskoj Katolička Crkva dobila znatna sredstva za izgradnju hospicija, za svoje socijalno-humanitarno djelovanje. I u Hrvatskoj se situacija u posljednje dvije godine promijenila i vjerske organizacije postale su prihvatljivi prijavitelji na projekte iz područja socijalne djelatnosti i kulturne baštine«, kaže dr. Radulović.
Nameće se logično pitanje kako onda uklopiti djelovanje Katoličke Crkve u fondove EU-a… Sugovornik dr. Radulović na primjeru vođenja projekta izgradnje interpretacijskoga centra katedrale sv. Jakova u Šibeniku daje odgovor: »Riječ je o umješnosti uporabe zadanih okvira unutar poziva, kako izvući maksimalno, a da se ne prekorače ni odgovornosti ni obveze koje će se kasnije provoditi. Cilj Šibenske biskupije i projekta ‘Civitas Sacra’ bio je ponajprije očuvati šibensku katedralu, tj. duhovnost i sakralnost toga spomenika kulture. Zbog toga se krenulo s obnovom i izgradnjom interpretacijskoga centra u njezinoj neposrednoj blizini koji će obogatiti turistički sadržaj Šibenika, a posjetitelje uputiti na novo odredište. Uspjeli smo i za samu katedralu napraviti određeni dio obnove. Restaurirano je 98 umjetnina, izrađene su nove klupe, a za djecu je napravljen park kao dio komunalne infrastrukture. Uvijek treba gledati širinu unutar zadanih okvira poziva, koji je svaki za sebe specifičan, i što svaki od partnera može pridonijeti i napraviti kroz taj projekt.«
Upravo se pitanje partnerstva ističe kao čest prigovor kod vjerskih zajednica, iako neki pozivi i ne traže partere na natječajima. Zašto je važno imati partnere kod prijave projekta, kako ih izabrati, koja je njihova uloga? »Većina projekata zahtijeva partnerstvo. Dobro je imati dobroga partnera za kojega se zna da će odraditi sve dogovorene aktivnosti jer ne možemo sve sami odraditi. Na konzultantima leži velika odgovornost u postupku dogovaranja partnerstava i buduće suradnje. Europska unija potiče partnerstva jer želi da se dobre stvari preslikaju te partnerstva obično dobivaju dodatne bodove u evaluaciji. Ako govorimo o konkretnim projektima vjerskih organizacija, za određene poduzetničke pothvate nije loše imati nekoga tko će odraditi taj posao, primjerice u projektima iz kulturne baštine jer je vičan prodaji suvenira ili ugostiteljstvu. Istodobno, u projektima iz socijalne djelatnosti česti partneri mogu biti jedinice lokalne samouprave, socijalne organizacije ili pak udruge«, kazao je dr. Duško Radulović.
Na konstataciju da je biskupijama kao višim ustrojstvenim jedinicama u hijerarhiji Katoličke Crkve lakše nego samoj župi dobiti sredstva EU-a naš sugovornik odgovara potvrdno budući da treba imati veće iskustvo u upravljanju projektima i novcem. »Postoje primjeri socijalnih projekata gdje su se javljale udruge koje su osnovale biskupije, a partneri su bile župe iz manjih sredina koje provode socijalne projekte s beskućnicima, osobama slabije materijalne moći.«
Mnogi koji i odluče krenuti s prijavom za fondove Europske unije uplašeni su i brzo odustanu zbog detaljnih procedura koje ih očekuju. No koliko je to zapravo kompliciran posao? Odgovor daje dr. Radulović: »Postoje različiti pozivi, neki su kompliciraniji te zahtijevaju studiju izvodljivosti, plan aktivnosti, plan upravljanja, a ako se radi o izgradnji ili adaptaciji, onda treba priložiti i kompletne građevinske glavne projekte, dozvole i troškovnike – cijeli projekt mora biti spreman. Bitno je u tako velikim i zahtjevnim projektima na početku sve dobro planirati i koordinirati kako se kasnije ne bi pojavili problemi – vremenski, financijski ili kadrovski. Ako se projekt dobro isplanira, veći su izgledi da on kasnije u provedbi ne će imati probleme. Ne treba stvarati bauk oko dokumentacije. Kod fondova EU-a dobiva se novac poreznih obveznika i potrebno ga je dobro opravdati, a oni koji odlučuju komu će ga uputiti dat će onomu tko je pripremljeniji.«
Dajući savjete i opisujući konkretne korake kako doći do financiranja sredstvima Europske unije, dr. Radulović ističe da je važno biti realan u očekivanjima i planovima što se želi napraviti, a dobro je za pomoć pozvati konzultanta kada se prvi put prijavljuje na natječaj. »Kvalitetan konzultant napravit će popis mogućih projekata temeljem kojega se može vidjeti na koje se pozive projekt može prijaviti – bilo samostalno bilo u partnerstvu, a ponekad se određeni projekt može paralelno poslati na više poziva koji financiraju različite aktivnosti. Kod fondova EU-a može se unaprijed vidjeti koliko će bodova imati projekt jer se zna skala bodovanja svake aktivnosti. Zato se prije odluke o prijavi na određeni poziv napravi procjena bodova jer za određene pozive dovoljno je prijeći bodovni prag. To je svakako dobar znak da se krene u tom smjeru«, zaključuje dr. Radulović.
