Među zauzetim katoličkim intelektualcima prve polovice 20. st. istaknuto mjesto ima i pravnik Matija Belić.
Rođen je 10. kolovoza 1885. u Srijemskoj Mitrovici. Teologiju je studirao u Đakovu od 1904. do 1907., no želeći se baviti socijalnim pitanjima, upisao je Pravni fakultet u Zagrebu, gdje je diplomirao 1913. Dvije godine kasnije otvorio je odvjetnički ured u Đakovu, potom u Zagrebu, gdje je s prekidima radio sve do 1959. Nakon Prvoga svjetskoga rata 1920. i 1921. usavršavao se u Parizu na École libre des sciences politiques zajedno s Ivanom Merzom, Đurom Gračaninom i Jurjem Šćetincem.
Od mladosti domagojac, godine 1919. postao je članom Hrvatskoga katoličkoga seniorata. Bio je član Đakovačke pučke čitaonice, a s dr. Andrijom Živkovićem osnovao je »Đakovačke pučke novine«, poslije »Narodna obrana« odnosno »Hrvatska obrana«. Politički se aktivirao 1919. kao član Hrvatske pučke stranke, u kojoj je neko vrijeme bio potpredsjednikom.
Bavio se osobito problematikom ženidbenoga prava, u znatnoj mjeri i crkvenim ženidbenim pravom. Objavio je više stručnih knjiga, rasprava i studija. Slovio je kao jedan od ponajboljih hrvatskih kanonista – poznavatelja crkvenoga prava. Vrijedi, s poukom zagovornicima pluralnih oblika »brakova«, navesti citat iz njegova članka »Pravna narav braka« (1936.): »Brak je odnošaj opredijeljen po samoj prirodi. O sadržini koju je priroda odredila ne može da bude slobode ugovaranja. Ili se sklapa brak koji je u skladu s prirodom – ili uopće nema braka čim se nešto drugo ugovara.«
Nakon uspostave NDH imenovan je pročelnikom Državnoga vijeća, nadležnoga za izradu zakonskih osnova. Bio je vijećnik Stola sedmorice – vrhovnoga suda, profesora na Pravnom fakultetu, a 26. travnja 1945. imenovan je dekanom. Neko vrijeme zatim, prisilno bez posla, vratio se odvjetničkoj praksi.
Bio je oženjen katoličkom književnicom Paulom Marošević, s kojom je imao sedmero djece, među njima i dva naša poznata teologa i filozofa isusovca Predraga i Miljenka Belića. Zanimljivo je da je bio strastveni lovac. Umro je u Zagrebu 20. travnja 1969. Belić je i kao čovjek i kao pravnik bio promicatelj kršćanskih moralnih vrjednota u hrvatskom društvu. (L)
