Plodna hrvatska katolička socijalna misao prve polovice 20. st. ima u Milanu Ivšiću istaknutoga predstavnika.
Rođen je 28. srpnja 1887. u Orahovici. Gimnaziju je pohađao u Požegi i Zagrebu, gdje je studirao teologiju od 1907. do 1911. Nakon što je zaređen za svećenika bio je kapelan u Feričancima i Vrbovcu, gdje se počeo zanimati za agrarno pitanje. Nakon studija u inozemstvu 1913./14. imenovan je glavnim tajnikom Hrvatskoga katoličkoga narodnoga saveza, u sklopu kojega je organizirao seljačke socijalne tečajeve. Uređivao je radnički list »Glas naroda«. Tijekom Velikoga rata bio je vojni svećenik na istočnim bojištima, a 1918. djelovao je u Narodnom vijeću SHS. Od 1920. do 1924. pohađao je poslijediplomski studij u Münchenu i Parizu, gdje je na Sorboni doktorirao pravo, političke i ekonomske znanosti. Od 1920. do 1939. predavao je sociologiju na KBF-u Zagrebu; 1925. – 1945. političku ekonomiju i sociologiju na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi (danas Ekonomski fakultet); 1936. – 1940. političku ekonomiju na Pravnom fakultetu. Bio je dekan i rektor. Komunistička vlast udaljila ga je sa sveučilišta, a 1947. osuđen je na dvije godine robije i zabranu javnoga djelovanja. Umro je u Zagrebu 6. veljače 1972., shrvan tragičnim krajem hrvatskoga proljeća.
Napisao je dvadesetak knjiga i brošura te više stotina različitih stručnih radova na hrvatskom i francuskom. Za razliku od liberalnih i socijalističkih ideologija, on je ekonomiju stavio u kontekst opće narodne kulture. »Zadružna ideja«, smatrao je, »mora i po svojoj bitnosti kao i po svojoj praksi biti realna sinteza duha i materije, sinteza individualnoga i socijalnoga principa, sinteza misli i rada sviju staleža udruženih u jedno vrhovno socijalno i ekonomsko tijelo, nazvano bilo imenom narod, bilo imenom država«. U istaknutom radu »Posljedice gospodarskog liberalizma i kapitalizma u hrvatskom društvu« (1939.) podvrgao je kapitalizam snažnoj kritici. Rješenje socijalnoga pitanja nalazio je u osnivanju zadruga te staleških i strukovnih organizacija.
Zaključno, i u danas aktualnim djelima Ivšić je »razvio nove ideje za kritiku individualizma, liberalizma, kapitalizma, i marksizma, kao i formalne demokracije te totalitarističkih diktatura, pretpostavljajući tim sustavima i doktrinama izgradnju novoga duhovnoga čovjeka, ukorijenjena u svom narodu« (I. Čulo). (L)
