Božji izabrani narod od početka je bio kraljevski narod jer su Boga častili kao svojega vrhovnoga vladara, kao svojega kralja.
U jednom dijelu svoje povijesti poželjeli su imati ljudskoga kralja. Bog je to prihvatio, ali je u svojem božanskom planu predvidio da će se zemaljski kraljevi okrenuti i protiv Boga i protiv ljudi, te je na svijet poslao svojega Sina koji će obnoviti njegovo kraljevstvo. Zanimljivo, Isus Krist rodio se kao potomak slavnoga izraelskoga kralja Davida te je i po ljudskom i po božanskom pravu bio kralj. On je kralj svih kraljeva, jedini pravedan i vječan kralj. Evanđelja ističu da je on kraljevski sin rođen u kraljevskom gradu te ispunja proročanstva o obnovi Božjega kraljevstva na zemlji.
S rođenjem Isusa Krista Božje kraljevstvo već je došlo na zemlju. Moramo li onda moliti uvijek iznova da to kraljevstvo dođe? Nije li to onda molitva za nešto što je već ostvareno? Isusovo, Božje i nebesko kraljevstvo je, možemo to tako reći, ušlo u svijet, ali nije još ostvareno u punini. Ono je ovdje na nevidljiv i sakramentalan način jer svagdje gdje je prisutan Isus Krist, tu je i kraljevstvo Boga Oca.
Znamo da nisu svi ljudi prepoznali niti prihvatili Isusa kao kralja i upravo je to poziv ovoga zaziva u molitvi Gospodnjoj. Mi molimo da se Krist objavi u svojoj kraljevskoj slavi i da u cijelom svijetu zavlada Božje kraljevstvo pravde, ljubavi i mira. Tada će se ostvariti sva Božja obećanja i dovršiti Božji naum spasenja.
Kada je Isus govorio o kraljevstvu Božjem, naviještao je vječno nebesko kraljevstvo, a svojim dolaskom na svijet, pokazao je da to kraljevstvo nije ograničeno samo na nebo, nego da ono obuhvaća i zemlju. Ono se počelo ostvarivati u njegovim riječima i djelima, i otvarati svim ljudima.
Na jedinstven način, prošnja o kraljevstvu usmjerava nas prema pričesti. Na svakoj svetoj misi, kada posvećeni kruh i vino postaju Tijelo i Krv Kristova, kraljevstvo Božje je među nama, a kada blagujemo svetu pričest, kraljevstvo Božje dolazi i u naša srca i naše živote. Nije slučajno da se Očenaš moli neposredno prije pričesti. Ta je molitva naša duhovna priprema za susret s euharistijskim Isusom, s kojim primamo i baštinu kraljevstva. Reći: »Dođi kraljevstvo tvoje!«, slično je kao reći: »Dođi, Gospodine Isuse!«
Ova prošnja ispunila se u Isusovu rođenju, ispunja se u Crkvi preko svete mise, a ispunit će se i u budućnosti kada Krist Gospodin u slavi ponovno dođe na svijet i preda svojemu Ocu vječno kraljevstvo. Prema toj budućnosti idemo s ustrajnom molitvom da se Božje kraljevstvo sve više otkriva i sve više zahvaća ljude, kako bi već sada na zemlji živjeli u milosti i svetosti toga kraljevstva. Osobno to znači da se moramo truditi i sami živjeti u dobroti kako bi bili dostojni kraljevske baštine.
Moleći za dolazak kraljevstva očitujemo želju da Bog kraljuje već sada u nama, da se njegovo kraljevstvo širi na zemlji svakim danom sve više, i da na kraju vremena on kraljuje nad svima živima u nebu.
Anđelko Katanec
Sveti Augustin
