Među članovima Hrvatskoga katoličkoga pokreta osobitu je ulogu u politici i kulturi imao franjevac Josip Jozo Milošević.
Rođen je u Sinju 19. rujna 1869. Bogosloviju i filozofiju pohađao je u Cresu i Camposanpieru kraj Padove, a zaređen je 1893. Studij je nastavio u Padovi, a nakon povratka u domovinu 1900. imenovan je gvardijanom franjevačkoga samostana u Šibeniku. Godine 1912. došao je u Cres, gdje je preuzeo službu provincijala franjevaca konventualaca. Tu je 1913. ustrojio za redovnički pomladak Zbor duhovne mladeži »Ferkić«, nazvan po fra Mati Ferkiću (1583. – 1669.). U Cresu je bio sve do izgona 4. ožujka 1919., kada je talijanska vojska okupirala grad. Došao je u Zagreb, gdje je utemeljio samostan uz crkvu na Svetom Duhu, otvoren 1921., kojemu je bio prvi gvardijan.
Važna ulogu u sastavljanju spomenice
Bio je na glasu kao propovjednik, domoljub i prosvjetni radnik, oduševljeni pristaša Mahnićeva Hrvatskoga katoličkoga pokreta. Po dvama je djelima osobito poznat. U Šibeniku je unutar staroga latinskoga kodeksa pronašao umetnuti hrvatski tekst molitve iz 14. st. »Oracio pulchra et devota ad Beatam Virginem Mariam«, koja se naziva »Šibenska molitva«, prvi do sada poznat hrvatski književni tekst napisan latinicom. Drugo njegovo važno djelo jest politička deklaracija »Riječka spomenica« iz 1915., predana papi Benediktu XV., u kojoj se tražila njegova zaštita i pomoć za Hrvate i Slovence. Osnovna zamisao bila je: ako opstane Austro-Ugarska, Hrvati i Slovenci traže svoju vladu, neovisnu o Beču i Pešti. Ako pak propadne, Hrvati i Slovenci biraju slobodno svojega vladara, odnosno, prema zapisu ljubljanskoga biskupa Jegliča, vlastito hrvatsko kraljevstvo.
Uz Frana Biničkoga, Franu Bulića, Matka Laginju, Milana Pavelića, Bernardina Škrivanića, Božu Dulibića, Petra Rogulju, Slovence Janeza Kreka i Antona Korošca te krčkoga biskupa Mahnića, koji ju je u ime svih potpisao, upravo je Milošević imao važnu ulogu u sastavljanju spomenice, koju su papi predali on i Škrivanić. Kao Mahnićev suradnik zagovarao je i poticao projekt »Hrvatske katoličke enciklopedije«, pokrenut u sklopu Leonova društva za kršćansku filozofiju i znanosti, o čemu je pisao u šibenskoj »Hrvatskoj riječi«, a bio je i član Središnjega odbora Euharistijskoga kongresa 1923. u Zagrebu, gdje je umro 28. siječnja 1926. (L)
