Publicist i novinar svećenik Matija Petlić rođen je 12. veljače 1899. u Petrijevcima, gdje je završio pučku školu. Gimnaziju je pohađao u Požegi i Đakovu, a 1918. upisao je filozofiju u Innsbrucku, koju je nastavio u Rimu, gdje je stekao dva doktorata: iz filozofije 1921. i iz teologije 1925. Za svećenika je zaređen u Rimu 1923. Vrativši se u Đakovo, bio je profesor teologije u Sjemeništu, duhovnik časnim sestrama sv. Križa, tajnik Dijecezanskoga Hrvatskoga katoličkoga narodnoga saveza te upravitelj karitativne ustanove Kruha sv. Ante. Od 1933. do 1959. u Beogradu bio je župnik župe Krista Kralja. Istodobno je od 1941. do 1956. bio generalni vikar Beogradske nadbiskupije. Bio je i voditelj podružnice Hrvatskoga radiše i uređivao »Glasnik Katoličke Crkve u Beogradu«. Tijekom rata i Nedićeve kvislinške vlade spašavao je Židove izdajući im »krštenice«. Od 1959. do 1961. bio je župnik u Šapcu. Tako je gotovo tri desetljeća bio u neposrednoj ekumenskoj »situaciji«. Od 1963. ponovno je bio profesor na Teologiji u Đakovu. Umro je u Beogradu 25. kolovoza 1963.
Od mladih dana bio je aktivni domagojac te član Hrvatskoga katoličkoga seniorata. Pisati je počeo u požeškim listovima »Slavoncu«, i »Jeki«, a sam je tajno uređivao »Naš list« 1915. Ozbiljnije je počeo pisati u »Luči«, u katoličkim dnevnicima »Novinama« i »Narodnoj politici«, te u desetak katoličkih mjesečnika i godišnjaka, katkad potpisan pseudonimom Mitis. Bio je 1932. i 1933. urednik đakovačke »Narodne obrane«.
Pisao je feljtone, putopise, prikaze, kritike, političke, socijalne i druge članke, često u nastavcima, uz ostalo o komunizmu, ekumenizmu, masonstvu, karitasu i socijalnim temama, o francuskom katoličkom misliocu Jacquesu Maritainu, o teoriji države i dr.
Zanimljiv je i znakovit navještaj što ga je dao o bl. Alojziju Stepincu. Kada je naime Stepinac u ranu jesen 1924. došao na studij u Rim, Petlić je nakon otprilike dva mjeseca, jedva upoznavši kolegu, zapisao: »Veoma je zreo i energičan. Stoga se nadam da je on to stablo iz kojega će izrasti svetac kojega svi očekujemo i kojega ćemo ponizno nasljedovati, ispunjujući poslanje koje nam je Gospodin odredio.«
Kao i mnogih, i njegov raznovrstan publicistički i karitativni rad čeka ozbiljno istraživanje i interpretaciju. (L)
