Velika vjernička okupljanja u marijanskim svetištima i drugim crkvama o velikoj svetkovini Uznesenja Marijina na nebo ove su godine u posebnom ozračju te imaju dodatnu važnost za dobro čitavoga hrvatskoga naroda i svih ljudi koji žive u Hrvatskoj.
Koliko god bili silni i brojni pritisci, osobito sredstava društvenoga priopćavanja na svim razinama i u svim oblicima, svaki čovjek dobre volje, osobito katolički vjernik u Hrvatskoj, ne bi smio dopustiti da bude potisnuta svijest koja se rodila s iznimnim športskim uspjehom hrvatske nogometne reprezentacije. Taj svjetski uspjeh, premda je riječ samo o igri, o športskom natjecanju, probudio je ne samo hrvatski nacionalni ponos, nego i svijest da se poštenim zalaganjem uz iskrenu požrtvovnost, zajedništvo i poniznost može postići uspjeh koji je respektabilan u svjetskim razmjerima.
Taj nacionalni ponos i svijest da Hrvati, kad djeluju zajedno prema jednomu cilju, mogu biti uspješni, preduvjet je ne samo dugo priželjkivanoga boljitka u Hrvatskoj, nego i jamstvo opstanka hrvatskoga naroda, unatoč svim ugrozama, iznutra i izvana. Stoga tu svijest i taj nacionalni ponos treba svjesno njegovati na osobnom, obiteljskom, lokalnom i općedruštvenom planu.
U pozitivnu svijest velike većine pripadnika hrvatskoga društva upisan je i oproštaj od dosljednoga čovjeka i obljubljenoga pjevača Olivera Dragojevića. Taj oproštaj još je jednom pokazao da većina cijeni prave vrjednote, da cijeni čovjeka koji nije u prvom redu mislio na sebe i svoje interese, koji je razvijao talente koje mu je Bog darovao te je bio sposoban oplemenjivati tolike ljude u hrvatskom narodu i puno šire. Taj oproštaj potisnuo je inače često prisutan hrvatski jal, zavidnost nad uspjesima drugoga i kritizersko omalovažavanje onih koji se izdignu iznad prosjeka. Taj oproštaj pokazao je da većina znade cijeniti one koji svojim trudom i svojom sposobnošću postaju uspješni, postaju stvarni doprinositelji općemu dobru. I ta je na oproštaju očitovana svijest (a da se i ne ističe da je to bio kršćanski oproštaj koji se najbolje očitovao u pozitivnom ozračju i pjevanju pjesama jer to nije bio definitivan rastanak) vrlo je dragocjena i trebalo bi je nastaviti njegovati kako na osobnom i obiteljskom tako i na međuljudskom, lokalnom i općedruštvenom planu.
Također ovogodišnja proslava Dana pobjede, Dana domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja ostat će upisana u hrvatsku svijest po svom dostojanstvu, po obnovi svijesti o važnosti oslobođenja okupiranih hrvatskih teritorija i razbijanja kvazidržavne tvorevine, čeda velikosrpske megalomanske politike. Premda su političari u svojim po sadržaju primjerenim govorima izrekli i ono što možda barem neki od njih intimno ne vjeruju niti drže važnim, hrvatski narod ima pravo pamtiti činjenicu da je uspjeh vojno-redarstvene operacije »Oluje« prekretnica i nerazorivi temelj opstanka samostalne hrvatske države te potvrda sposobnosti i požrtvovnosti hrvatskih ljudi kad je u pitanju opće dobro čitavoga hrvatskoga naroda. Proslava koja je na više mjesta okupila veće skupine ljudi, osobito u Kninu i Glini, i koja je prošla u vrlo pozitivnom ozračju zahvalnosti braniteljima i u iskazivanju ljubavi prema domovini, stavila je ponovno u prvi plan opće dobro hrvatskoga naroda i svih ljudi koji žive u Hrvatskoj.
Vjernici s takvom osvježenom hrvatskom memorijom – u koju su se ugradili nezaboravni trenutci proslave hrvatskoga uspjeha u športu, trenutci dostojanstvenoga oproštaja od čovjeka koji je svoju autentičnost ugradio u tekovine hrvatskoga naroda i čovječanstva te zahvalna proslava vojne pobjede nad nepravednom velikosrpskom agresijom (koju dio političara i danas prešućuje ili pokušava nijekati) – dolaze u marijanska svetišta donoseći i svoje osobne, obiteljske i narodne brige te svu svoju stvarnost stavljaju pred Mariju, Isusovu majku, ženu koja je tako uspješna da je tijelom i dušom uznesena na nebo. Velikogospojinska vjernička okupljanja osobni su i zajednički susret s transcendentnim, božanskim, vječnim, štoviše ti su susreti vraćanje na korijene, podsjećanje da svaki čovjek i svaki narod postoji i živi zahvaljujući Bogu stvoritelju i svedržitelju. Majka Marija uvijek vodi svomu sinu Isusu, a on je uzeo na sebe sve slabosti, grijehe i zla svih ljudi da bi svima omogućio oslobođenje, ne tek neko prolazno, povijesno, nego trajno i vječno.
Vjernici, osvježeni spomenutom obnovljenom pozitivnom hrvatskom memorijom, pozvani su ponajprije iskazati iskrenu i duboku zahvalnost i Majci Isusovoj i Trojedinomu Bogu što su dionici tako važnoga i vrijednoga buđenja. To buđenje može postati temelj u sadašnjoj Hrvatskoj toliko željenih promjena od odbacivanja okoštaloga i zastarjeloga mentaliteta čekanja da će netko drugi ponuditi rješenje za boljitak do obnove ljubavi, tj. prihvaćanja i žrtvovanja, u osobnom životu, u djelovanju i radu, u poštivanju i ostvarivanju vječnih vrjednota i moralnih načela. Dolazak pred Majku Isusovu, koja je u potpunoj otvorenosti Bogu posve preplavljena ljubavlju te i danas iz te ljubavi tješi, zagovara, jača i uslišava tolike potrebite, posebno je povlašten životni trenutak u kojem se prelijeva božanska i proslavljena majčinska ljubav u srca vjernika da bi ispunjeni tom ljubavlju na nov način doživljavali i sebe, svoje obitelji, svoju domovinu, sve brige od osobnih do zajedničkih društvenih.
Osnaženi božanskom ljubavlju poput Marije, po mjeri svoje otvorenosti, suvremeni hrvatski katolici bit će sposobni obnoviti i preobraziti sebe i svoje obitelji, svoje crkvene zajednice, svoj hrvatski narod i svoju hrvatsku državu. Strujanje božanske ljubavi, koja je u temelju svih pozitivnosti, apsolutno je nezaustavljivo.
