Dragan Dujmušić rođen je u Gradačcu 6. listopada 1884. Nakon pučke škole u rodnom mjestu pohađao je isusovačku travničku gimnaziju. Tu je napisao prve pjesme, objavljujući ih u »Vrhbosni«, »Glasniku Presvetog Srca Isusova«, »Serafinskom perivoju«, »Kalendaru Srca Isusova i Marijina«, »Prosvjeti«, »Hrvatskoj smotri« i »Luči«. Studij bogoslovije završio je u Sarajevu, gdje je zaređen 1907. Nadbiskup Stadler potom ga je poslao u Regensburg na studij crkvene glazbe. Nakon povratka 1909. pastoralno je djelovao u sarajevskoj katedrali.
U to je doba započela njegova borba s napašću alkohola. Inkardiniran je stoga u Krčku biskupiju, k biskupu Mahniću, koji ga je postavio za urednika »Pučkoga prijatelja«. Često je odlazio kapucinima na Trsat, gdje je u povodu 300. obljetnice tamošnjega samostana 1912. izdao »Povijesničke crtice kapucinskog samostana na Rijeci«, a iste godine i knjigu »Kritična povijest svete kuće Marijine u Lorettu i njezini prijenosi«. »Često bih skočio u Loretto… I plakao sam mnogo, mnogo. Ne znam da li će kojem čitatelju doći suze na oči čitajući kako su Hrvati dolazili u Loretto i zaklinjali Blaženu Djevicu da im vrati kućicu u milu Hrvatsku… I nikada nisam prolio toliko suza koliko za pisanja ove knjige.«
Zanesen redovništvom, stupio je 15. siječnja 1912. u kapucinski red u Varaždinu, uzevši ime sv. Augustina. Uz ostalo, pisao je za »Našu Gospu Lurdsku« pod pseudonimom »Peccator«, a za prilog dnevnih »Riječkih novina« tumačenja nedjeljnih evanđelja, kasnije tiskana kao »Nedjeljna evanđelja«.
Svladavši napast alkoholizma, u Rijeci je osnovao 1914. protualkoholno društvo »Svetu vojsku«, za koje je napisao i uglazbio koračnicu. Pokrenuo je i uređivao »Sveti rat«, prilog listu »Naša Gospa Lurdska«, o aktivnostima apstinentskoga pokreta, te osnovao i uređivao protualkoholnu knjižnicu, uspješno pridonoseći borbi protiv te ovisnosti.
Godine 1910. tiskao je zbirku pjesama »Iskre srca moga«, koje su »titraj njegove profinjene duše, iz njih progovara jednostavni narodni jezik, mekan i nježan poput kraja u kojem je ponikao« (M. Cvitkušić). Sabrane pjesme tiskane su mu 1993.
Umro je od tuberkuloze 14. rujna 1916. u Varaždinu. Svakako je vrijedan spomena među onima koji su gradili suvremeno katoličko pjesništvo u Hrvata. (L)
