Kada je prije četiri mjeseca, na početku školske godine, vjeroučiteljica Ljuba Duvnjak sjela na mjesto »kormilarice« zagrebačke Nadbiskupske klasične gimnazije, za mnoge je u crkvenim i društvenim krugovima ta vijest bila veliko iznenađenje. Naime, na ravnateljsku poziciju u toj po tradiciji bogatoj školi, koja će za dvije godine slaviti stotu obljetnicu djelovanja, prvi je put sjela laikinja i žena. Na mjesto do tada rezervirano za svećenike došla je diplomirana katehistica koja je 24 godine bila zaposlena u srednjoj školi. Omiljena vjeroučiteljica, uvijek vesela i nasmijana, zamijenila je razred naizgled »birokratskim« poslom, ali je i u novu sredinu u kratkom vremenu uspjela uvesti mnoge novine.
Otvorena vrata njezina ureda na prvom katu privatne gimnazije s pravom javnosti na Šalati već su urodila plodom – inicijative nastavnika realizirane su i dobro prihvaćene, roditelji dolaze s idejama i spremnošću da donacije usmjere u poboljšavanje škole. U savezu za dobrobit djece ujedinili su svoje snage roditelji i djelatnici škole, baš onako kako poziva papa Franjo u posljednjoj poruci katoličkim djelatnicima u obrazovanju. Ta misao vodilja – da djeci ponudi odgoj i obrazovanje koje će ih dovesti do sreće i zadovoljstva – ravnateljicu Ljubu Duvnjak vodi od njezina vjeroučiteljskoga rada u Tehničkoj školi Zagreb, mjestu s kojega je u kolovozu prošle godine dekretom kardinala Josipa Bozanića preuzela mjesto ravnateljice Nadbiskupske klasične gimnazije, škole čiji je osnivač Zagrebačka nadbiskupija.
»Kada me kardinal Bozanić pozvao na razgovor i rekao mi svoje promišljanje i želju, prvo sam se upitala: Gdje ste mene našli? Pojavilo se čuđenje, jer škola postoji od 1920. godine, na čelu su joj uvijek bili muškarci, bilo mi je jasno da će ta odluka izazvati velika propitivanja. Nisam odmah pristala, trebalo mi je vremena za donošenje odluke u vlastitom preispitivanju i preispitivanju srca, molitvi i promišljanju, razgovorima s osobama u koje imam povjerenja.
To je golem iskorak i velika promjena, jer sam nakon više od dvadeset godina napustila sve što sam do tada postigla: status koji sam izgradila u struci i odnose u kolektivu. Na testu je u tom trenutku bila moja osobna vjera, hoću li ostati u poznatom i starom ili krenuti novim putom«, rekla je u svojem uredu Ljuba Duvnjak kada smo je upitali kako je i zašto odlučila preuzeti odgovornost za stručno vodstvo Nadbiskupske klasične gimnazije.
I dok na njezinu radnom stolu većinu prostora zauzimaju brojni papiri i dokumenti koji čekaju na pregled, u hrpi se nazire i literatura koja joj ovih dana mnogo pomaže u novoj službi: priručnik za nove ravnatelje. Spremna je učiti, a da se snašla u novoj zadaći svjedoče reakcije učenika i profesora. Ravnateljica Duvnjak, pred kojom se svakoga dana otvaraju nova zaduženja i poslovi te su i dani između dvaju polugodišta bili radni, kaže: »Ravnateljska služba nije zaprjeka za rad s djecom, ona svakako obuhvaća i pedagoški angažman, jer škola i sve službe postoje zbog učenika i sve što činimo sa željom je da se učenici u školi osjećaju dobro, da je prihvate kao ugodno mjesto, kao mjesto gdje se mogu izgrađivati i rasti. Zasigurno je to možda jednostavnije u nastavi i radu s konkretnim osobama, no kao ravnateljica imam prednost što mogu organizirati izvannastavne aktivnosti i sadržaje, davati i osmišljavati prijedloge, tražiti suradnike, podržati dobre inicijative nastavničkoga vijeća, roditelja i učenika. Mi kao katolička škola imamo i specifičan odgojno-obrazovni projekt.«
Pristiglu iz sustava javnoga školstva, ravnateljicu Duvnjak pitamo kakvu viziju vjerske škole ima te što je »dodana vrijednost« i razlika između katoličke i drugih javnih škola. »Čini mi se važnim istaknuti svijest da su nam učenici povjereni, kao što su povjereni roditeljima tako su darovani i nama djelatnicima u školi kako bismo im pomogli u razvoju njihove osobnosti, u izgradnji i cjelovitom odgoju. To u katoličkoj školi možemo ostvariti odgojno-obrazovnim i duhovnim projektima u koje se uključuju i roditelji i učenici i djelatnici, a mi smo ove godine započeli sa ‘4D formacijom’. Angažirali smo četiri svećenika duhovnika – Bornu Puškarića, Jakova Rađu, salezijanca Mihovila Kurkuta i isusovca Ivana Iku Mandurića – za svako godište po jednoga koji nude duhovne sadržaje učenicima, a organizirali smo i duhovnu obnovu za roditelje i učenike koju je vodio p. Niko Bilić. Svim tim aktivnostima želimo mladoj osobi pomoći da pronađe svoje mjesto u svijetu, da prepozna vlastite vrijednosti te izabire sustav vrijednosti koji će joj pomoći u formiranju zdrave i cjelovite osobnosti«, rekla je Ljuba Duvnjak, koju u njezinu radu vodi definicija odgoja Jeana Vaniera koja kaže da je cilj odgoja da osoba bude sretna.
Među planovima koji su odmaknuli, a trebali bi dodatno poboljšati kvalitetu nastave u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji, jest i uvođenje kabinetske nastave od sljedeće školske godine. »Ideja je da učenici idu iz učionice u učionicu, da ne budu stalno u svojem razredu. Mi na Šalati imamo dovoljno prostora, potrebno je opremiti kabinete za predmete, a neki od njih već odavno imaju razne eksponate, poput onih iz biologije ili fizike u kojem se nalaze mjerni uređaji još iz davnih dana, a još su funkcionalni. Radila sam i u klasičnoj i u kabinetskoj nastavi i zaista se mogu uočiti prednosti kabinetske nastave jer pruža nastavniku veće mogućnosti«, kaže ravnateljica Duvnjak, koja je podržala i ideju duhovnika sjemeništa Petra Mlakara o »velikom odmoru s Isusom«, a u školi se u kapeli svakoga jutra prije početka nastave slavi misa na koju su pozvani djelatnici i učenici.
Jedna od novosti koje se ističu jest i suradnja s Institutom za crkvenu glazbu i organiziranje fakultativne nastave o liturgijskoj glazbi, a pokrenut je ekološki projekt s ciljem podizanja svijesti o plastičnim vrećicama kao prijetnji za okoliš. »Djeca pokazuju interes, imamo fakultativnu nastavu, učenici se žele uključiti i volontiranjem, a i kroz književni klub. Bitno je da škola bude prepoznata kao živi organizam, kao zajednica u kojoj se zajedno može puno toga učiniti. Godinama sam radila s odraslima u pripremi za sakramente kršćanske inicijacije i uvjerila se da su ljudi željni kvalitetnih duhovnih sadržaja. Ako ponudimo takve sadržaje, ljudi se uvijek odazovu«, napomenula je ravnateljica Duvnjak.
Iako možda Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju prati glas da je to škola koju upisuju samo oni koji se pripremaju za svećeništvo, tek je jedna desetina svih učenika sjemeništaraca, a taj stereotip najbolje razbijaju sami učenici koji su najučinkovitiji »glasnogovornici« škole. U vrijeme upisa postoji uvijek velik interes za upis, a roditelji traže i izabiru upravo katoličke škole za svoju djecu. »Djeca se u katoličkim školama formiraju u vjeri, a svaka je škola odgojno-obrazovna ustanova. Odgoj nije neutralan i jako je važno komu se povjerava dijete, jer učenik u srednjoj školi provede gotovo trećinu dana, pa roditeljima nije svejedno koji je sustav vrijednosti u odgoju naglašen i prisutan«, rekla je ravnateljica i ponosno istaknula da je dio toga radnoga kolektiva bio i jedan hrvatski blaženik. Naime, bl. Ivan Merz predavao je u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji francuski jezik, a još uvijek se čuva njegov potpis iz zapisnika Nastavničkoga vijeća…
