Prva župna crkva na otoku Silbi iz g. 1637. do izgradnje današnje župne crkve Rođenja Blažene Djevice Marije g. 1850. bila je crkva sv. Marka na groblju. Na tom mjestu nalazila se starija samostanska crkva sv. Antuna pustinjaka iz 5./6. st. Eremiti su svoj samostan imali uz crkvicu sv. Petra na čijim je temeljima u 15. st. obitelj Matković izgradila danas napuštenu crkvicu sv. Ivana Krstitelja. Ta je lokacija ujedno mjesto prvoga naseljavanja Hrvata u 10. st. na otok.
Crkva sv. Marka na plošnom pročelju s rozetom i kipićem naslovnoga svetca, postavljenoga na trokutastom sljemenu krovišta, s lijeve strane ima postavljenu spomenploču. Na njoj je upisan donator crkve Anton Vinturić, koji je 1637. izgradio crkvu nakon spasa iz životno opasne situacije na moru. Jednobrodna građevina s niskim dograđenim zvonikom uz sakristiju na bočnoj strani ima dva uska prozora i središnji ulaz. Drugi je donator, don Mate Silvestrić, 1904. dao napraviti mramorni oltar na kojem se nalazi pala s prikazom sv. Marka.
Silbljanska je župa glagoljaška te posjeduje 12 župnih matica pisanih od g. 1515. do g. 1825., Libar godova i Libar kapitanov pisanih glagoljicom. Župni dvor izgrađen je 1861., a u njemu se nalazi riznica umjetničkih djela, kipova i oltarnih pala iz 16./17. st. U crkvi i oko nje prostire se groblje na kojem se nalaze kamene grobne ploče s jedinstvenim uklesanim simbolima i natpisima. Od 1927. na otoku su prisutne sestre Krvi Kristove.
Prodorom Turaka u Dalmaciju u 16. stoljeću na Silbu i susjedne otoke dolazi prebjeglo stanovništvo s kopna i Podvelebitja. Tada je i do vremena gradnje župne crkve (oko g. 1850.) na Silbi zabilježeno 1435 žitelja. Do g. 1927. taj je broj pao na samo 750, uglavnom zbog vinogradarske bolesti žiloždere (trsna uš ili filoksera) kad su se otočani iselili u prekomorske zemlje.
Mise se održavaju u župnoj crkvi.
