Pobožnost prvih subota
Možete li napisati malo više o pobožnosti prve subote i kakve veze ta pobožnost ima s Gospom Fatimskom? Zar se ranije nije častila Gospa na prve subote i molilo se za duhovna zvanja?
Vjernica iz Splita
Svi mi svaki dan možemo moliti za duhovna zvanja i svaki se dan u molitvi obraćati Blaženoj Djevici Mariji, no kroz crkvenu je povijest – i to već u ranijim stoljećima – sazrela zamisao i praksa da bi subota mogla biti dan posvećen Majci Božjoj, a taj spomen seže – kako pišu različiti autori – u 9. stoljeće, premda nisu poznati razlozi koji su doveli do toga odabira. Uobičajena je pobožnost »pet prvih subota« na čast Presvetomu Srcu Marijinu, prema onome što je Majka Božja zatražila od vidjelice – sestre Lucije – u Fatimi.
Uz to se veže i podatak, kako se ističe na stranicama Radio-Marije, da je 13. lipnja 1912. papa Pijo X. potpisao odredbu kojom se vjernici potiču da se svake prve subote u mjesecu ispovjede i pričeste, i to u duhu zadovoljštine za psovke protiv Marijina imena i njezina dostojanstva. Tu vjerničku pobožnost ne treba pobrkati s pobožnošću prvih petaka, nego treba voditi računa o činjenici da je Crkva prihvatila poruku iz Fatime pa je u središtu te pobožnosti kajanje, obraćenje i pokora za grijehe i uvrjede, kao što smo spomenuli, koji se nanose Blaženoj Djevici Mariji.
Dekalog je nerazdruživa cjelina
Postoji li među Deset Božjih zapovijedi neke koje su važnije, snažnije u odnosu na druge? Imaju li sve zapovijedi istu težinu? Znam da je kršenje svih zapovijedi grijeh, ali kako postoje lakši i teži grijesi, postoji li tako gradacija i u Deset Božjih zapovijedi.
Mladena
U Katekizmu Katoličke Crkve (br. 2055) stoji zapisano: »Na pitanje: ‘Koja je zapovijed najveća u Zakonu?’ (Mt 22, 36), Isus odgovara: ‘Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed; druga je ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima ovisi sav Zakon i Proroci’ (Mt 22, 37-40). Deset zapovijedi treba tumačiti u svjetlu te dvostruke i jedine zapovijedi ljubavi, koja je punina Zakona: ‘Uistinu: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! i ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Ljubav bližnjemu zla ne čini. Punina dakle Zakona jest ljubav’ (Rim 13, 9-10).«
Potom nam se kao vjernicima u još dva broja tumači smisao Božjih zapovijedi te se u br. 2061 ističe da zapovijedi poprimaju »puno značenje unutar Saveza«. »Prema Pismu, ćudoredno djelovanje čovjekovo dobiva pun smisao u Savezu i po njemu. Prva od ‘deset riječi’ podsjeća na prvi korak Božje ljubavi prema svome narodu«, a onda se u br. 2062 navodi: »Zapovijedi u pravom smislu dolaze na drugo mjesto; one izražavaju nešto što je uključeno u pripadnost Bogu koja je ustanovljena po Savezu. Ćudoredno ponašanje jest odgovor na prvi korak Gospodinove ljubavi. Ono je priznanje, iskaz poštovanja Bogu i zahvalno bogoštovlje. Ono je suradnja s Božjim naumom što ga Bog provodi u povijesti.«
A što se »gradacije« koju spominjete u svom pitanju tiče, vjerojatno nam najbolji odgovor daje KKC u broju 2069: »Dekalog je nerazdruživa cjelina. Svaka ‘riječ’ upućuje na svaku drugu i na sve skupa; one se međusobno uvjetuju. Dvije se ploče uzajamno osvjetljuju: tvore organsku cjelinu. Prekršiti jednu zapovijed znači povrijediti sve ostale. Ne može se poštovati druge ljude, a da se ne blagoslivlja njihov Stvoritelj. Ne može se klanjati Bogu, a da se ne ljube svi ljudi, koji su njegova stvorenja. Deset zapovijedi ujedinjuje bogoslovni i društveni život čovjekov.«
