Imaju li djeca još na »tjelesnom« (ili kako se već u doba »svekulture« naziva ono što je u mom djetinjstvu bila »fizička kultura«?) ono nama dobro znano »Na parove razbroj s’«? Kad smo, poput malih vojnika, iskoračivali i poravnavali se drugi iza prvoga, sve drečeći glasno: »Prvi!«, »Drugi!«… Sjećam se, u nižim razredima bilo mi je silno važno da u »razbrajanjima« budem »prvi«, ali već u petom razredu shvatio sam da i »prvoga« i »drugoga« uvijek »treći« poteže za nos… Ako i ne postoji na tjelesnom, svakako taj »Prvi! – Drugi!« postoji u politici. Pa onda, dok »prvi« daje ostavku, »drugi« istodobno biva uhićen; dok »prvoga« smjenjuju, »drugoga« promoviraju; dok »prvi« krade referendum, »drugi« će ga unaprijediti; dok »prvi« nosi petokraku, »drugi« nosi procesijsku svijeću… Uglavnom, uvijek istodobno moraju postojati »prvi« i »drugi«, da se narod ima čime zabavljati. I da ne čačka samo po »prvom« ili »drugom«, bar ne dok »treći« ono nešto važno ne obavi (kad više ne prolazi s »četveroredom«)!
A kad smo već kod ostavke »najboljega ministra u vladi« (takav je svaki koji ode a da nije išao »preko Remetinca«), i meni su gotovo – kolektivno skupa s cijelom nacijom, koja se dade informirati – suze potekle od dirnutosti! Priznajem, prvo sam pomislio kako nije pošteno da za jednu ostavku bude cijela »presica«, a da baš nitko nije ni slovca napisao kad je moj prijatelj Ivek davao otkaz. A pošteno i dosljedno je to učinio jer se nije slagao sa svojim šefom niti je htio provoditi njegove lupeštine. Umjesto presice došao je do ulice, i namučio se da nađe novo radno mjesto, s istim šefom… Sad, istina, i najuspješniji ministar rekao je da ga ne čeka nikakvo radno mjesto, nije si siromah još osigurao novi posao… Možda aktivira i mjeru roditelj odgojitelj? Ali, nisam zbog toga umalo zasuzio, nego u trenu kad sam čuo da »Hrvatska na gospodarskom planu stoji bolje nego ikad«, a to nisu bile riječi samohvale, nego onih važnih nekih iz Europe! Pa sam, tronut, pomislio kako je sva sreća da smo njega imali na tom mjestu za financije, jer da je bio tko drugi, ne bih ja na moru, kod rodbine, izdržao ni tri dana, niti bih mogao voziti auto na »par-nepar«! Nije da vozim u »parne« dane kao nekoć u komunizmu, nego ga vozim »dok imam para«. Do trećine mjeseca, a ostatak neparno hodam i bicikliram jer umjesto litre benzina uzmem litru mlijeka i pola kruha. Jedva pamtim kad je bilo tako dobro, pa sam jedva suzdržavao suze. Ipak, nekako se nadam da će i novi ministar, »moj sinek« po doživljenim ljetima, biti bar upola toliko dobar, jer čujem da već sad – prije sjedina ili ćelice – ima toliko nekretnina i pokretnina, prihoda i stanova da bih mu slobodno mogao darovati i svoj. U smislu da mi podmiruje sve troškove stanarine, struje, plina i svega ostaloga, a da i ne primijeti taj izdatak sve dok… opet netko ne uzvikne komandu: »Na parove razbroj s’!« Tako da »prvi« zauvijek to i ostanu. Makar u kojoj »drugoj vrsti« ili u »drugim vodama«. A vi »na suhom«… ne dišite škrgama!
