PRVI »FINO FILM FESTIVAL« POSVEĆEN HRANI Svjetski glavni kuhari za beskućnike

»Teatar života« (Theater of Life); dokumentarni film; redatelj: Peter Svatek; sudjeluju: Massimo Bottura, don Giuliano, David Hertz

U Zagrebu je od 25. do 28. svibnja u »Kaptol Boutique Cinema« održan prvi »Fino Film Festival«, posvećen hrani. Prikazano je sedam dugometražnih filmova, dva igrana i pet dokumentarnih. Svi pokazuju ljubav prema hrani, ali i njezine vrijednosti, podrijetlo, načine pripremanja, dijeljenja potrebitima i kulinarska natjecanja. Upravo je natjecanje koje je ujedinilo gastronomiju Istoka i Zapada tema kineskoga igranoga filma »Oluja na tanjurima«, koji je otvorio festival i ostao na redovitom programu. Bilo bi dobro da dođu u kina i dokumentarci.

Glasoviti talijanski glavni kuhar iz Modene Massimo Bottura došao na izvrsnu zamisao da tijekom svjetske izložbe »Expo« u Milanu 2015. godine od neuporabljene, preostale hrane tijekom izložbe najbolji svjetski glavni kuhari kuhaju izvrsnu hranu za beskućnike i izbjeglice u pučkoj kuhinji.

Posebno se humanošću izdvojio kanadski dokumentarac »Teatar života« redatelja i scenarista Petera Svateka, koji je na festivalu u španjolskom San Sebastianu dobio nagradu za najbolji film. Snimljen je u Italiji, u Milanu, i prikazuje kako je glasoviti talijanski glavni kuhar iz Modene Massimo Bottura došao na izvrsnu zamisao da tijekom svjetske izložbe »Expo« u Milanu 2015. godine od neuporabljene, preostale hrane tijekom izložbe najbolji svjetski glavni kuhari kuhaju izvrsnu hranu za beskućnike i izbjeglice u pučkoj kuhinji. Obratio se Vatikanu te je naišao na spremnu pomoć kardinala Angela Scole. Župnik skromne prigradske četvrti Greco, don Giuliano, predložio je da se preuredi podrum zapuštenoga obližnjega kazališta.

Najbolji dizajneri i umjetnici darovali su svoj rad te uredili pučku kuhinju poput samostanskih blagovaonica, nazvavši je »Refektorij Ambrosiano«. Šest mjeseci tijekom »Expoa« kuhalo je 40-ak najboljih glavnih kuhara iz cijeloga svijeta i nahranilo mnogobrojne gladne ljude. Nakon toga je Refektorij nastavio raditi, a preuzeo ga je milanski Caritas »Ambrosiana«. To je postalo omiljeno okupljalište ljudi najrazličitijih sudbina, a u filmu su prikazani životni putovi sedmero žena i muškaraca.