Jedna od najzanimljivijih ličnosti prijeratnoga i poslijeratnoga katoličkoga laikata nedvojbeno je pravnik, pisac i prvi hrvatski laik propovjednik Sibe Zaninović Sibov.
Rođen je 4. veljače 1901. u Brusju na Hvaru. Gimnaziju je pohađao u Dubrovniku u dječačkom sjemeništu. Potom je pošao na studij prava u Beograd, gdje je diplomirao i doktorirao. Ondje se bio uključio u rad Jugoslavenskoga katoličkoga akademskoga društva sv. Ćirila i Metodija, osnovanoga 1919. kako bi se potaknuo religiozni i moralni preporod u Srbiji, ekumenizam i interes za ćirilometodsku tradiciju.
Nakon povratka u Split radio je na organiziranju zadrugarstva prema katoličkim socijalnim načelima te u uredništvu tjednika »Jadran«. Uskoro se vratio u Beograd prihvativši mjesto tajnika ministra Antona Korošca, a neko vrijeme radio je u tajništvu nuncijature. Godine 1929. otvorio je odvjetnički ured u Beogradu, a zatim se preselio u Zagreb. Nakon 1945. bio je nepoćudan komunističkim vlastima te je osuđen na četiri godine zatvora, koje je do kraja odslužio.
Prije rata surađivao je u »Luči«, sarajevskoj »Nedjelji«, »Katoličkom listu« i »Hrvatskoj straži«. Često je nastupao kao govornik na tribinama, katoličkim sastancima i kongresima. Nakon II. vatikanskoga koncila bio je jedan od najaktivnijih predstavnika katoličkoga laikata u nas, dugogodišnji član Društva sv. Jeronima, kojemu je bio i potpredsjednik, te član Vijeća Biskupske konferencije za laički apostolat. Gorljivi podupiratelj katoličkoga tiska, sudjelovao je u osnutku »Glasa Koncila« i bio njegov prvi upravitelj. Surađivao je u »Maruliću«, »Obnovljenom životu« i »Danici« te ustrajno zagovarao smisleniju organizaciju katoličkoga tiska u nas.
Bio je prvi hrvatski laik koji je održao propovijed u crkvi – 14. kolovoza 1966. u šibenskoj katedrali. Sljedeće godine u listopadu bio je voditelj hrvatske »reprezentacije« laika na Trećem svjetskom kongresu za apostolat laika u Rimu, kada se osobno susreo s papom Pavlom VI.
Umro je 20. lipnja 1976. u Zagrebu. (L)
