Jedan od ponajboljih poznavatelja starije hrvatske povijesti, posebice njezinih bosansko-hercegovačkih odvjetaka, Dominik Mandić rođen je 2. prosinca 1889. u Lisama kod Širokoga Brijega. Filozofsko-teološki studij pohađao je u Mostaru i Fribourgu u Švicarskoj od 1910. do 1914., gdje je 1912. zaređen za svećenika, a 1921. postigao je doktorat iz bogoslovlja. Nakon povratka posvetio se s fra Didakom Buntićem održavanju analfabetskih tečajeva i skrbi za siromašnu djecu, pa je u tu svrhu putovao i u Beč kraljici Ziti. Ujedno je organizirao rudare i osnivao udruženja sadilaca duhana za Hercegovinu.
Godine 1918. pokrenuo je glasilo »Suvremena pitanja«, a kao privrženik Hrvatske pučke stranke 1919. tjednik »Narodna sloboda« te 1924. povijesni niz »Monumenta franciscana Iugoslavica«. Godine 1928. postao je provincijal. Potom je bio ravnatelj Franjevačke gimnazije na Širokom Brijegu, koja danas nosi njegovo ime. Od 1939. u Rimu je djelovao kao član vrhovne uprave i ekonom cijeloga Reda.
Realistično procijenivši da su prilike nastanka NDH nepovoljne, predviđajući propast sila Osovine, uključio se od 1942. kao posrednik u više pokušaja uspostave kontakta sa zapadnim saveznicima. Nakon sloma NDH pomagao je u spašavanju hrvatskih izbjeglica. Njegovim prinosom osnovana je u izbjegličkom logoru Fermo hrvatska tiskara, a u Grottamari kod Ancone hrvatska gimnazija. U SAD je došao 1951., gdje je u Chicagu osnovao Hrvatski povijesni institut i izdavačku kuću »Croatia« te se do kraja života posvetio znanstvenomu radu. Objavio je, uz ostale, knjige »Državna i vjerska pripadnost sredovječne BiH«, »Bogomilska crkva bosanskih krstjana«, »Franjevačka Bosna«, »Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti«, »Crvena Hrvatska«, »Hrvati i Srbi dva stara različita naroda« te »Hrvatske zemlje u prošlosti i sadašnjosti«. Umro je u samostanu sv. Ante u Chicagu 23. kolovoza 1973.
»Na prošlosti narodi grade svoju budućnost. Narodna povijest, obrađena istinito i vjerno, u svoj svojoj širini, jedno je od najmoćnijih sredstava kojima se podržava narodna svijest, jača narodna snaga i narod čini sposobnim za žrtve i napore za kulturno, društveno i državno ostvarenje.« Te su Mandićeve riječi putokaz i za naše dane. (L)
