5. kolovoza – Gospa Snježna – Dan domovinske zahvalnosti. Darujući Gospu mirisnom ružom, u ophodu nju pozdravljam: »Bijelim plaštem rane povij ucviljenog ovog svijeta. Od svog Sina spas izmoli, blaga Gospo, Majko sveta! Snježna Gospo, usred ljeta, Tebi naša Majko sveta, zahvalna je Domovina za mir vraćen i slobodu, hrvatskome našem rodu!« Ovomu pozdravu pridružiše se orgulje svojim raskošnim zvucima i cijela okupljena zajednica zanosno pjeva: »O, divna Djevice, nebeska Kraljice, moli za nas! Ti znadeš najbolje sve naše nevolje, o spasi nas!«
6. kolovoza – Preobraženje Gospodinovo. Prvoga dana devetnice uputih se ja na »goru«, što će danas Tabor biti pridošlomu svakom stvoru. O, divnog li tog blagdana! Pozvala sam Majku Božju da povede ona mene na tu svetu Božju goru. I hodeći s Marijom k Gospodnjemu svetom stolu s teretima kojekakvim, preobraženom Kristu vapim: »Gospodine moj, preobrazi dane moje, iz ropstva me izvedi, kroz pustinju provedi, na Izvor me dovedi, pa neka svjetlost Tvoja obasja i moju ‘goru života’!« I Isus ispred ide, poravnava pute, da mi spoticanja postanu što manja, razgibava šutke moje noge krute, dovodeć me tiho sve do blagostanja. Sjajem lica svoga što od Neba prima, obasjava dušu potamnjelu moju. Za ljubljeno dijete on me sada ima, glas iz neba i mene izabranom zove (usp. Mk 9, 2-9). Blagujući sveto Tijelo pod prilikama kruha, pred Pokaznicom svetom kaplju svoje siromašne ljubavi uranjah u nepregledni ocean ove ljubavi Božje. Dotakli mi vali’ skute, razgibali misli krute.
7. kolovoza – Ljekovitu biljku, stolisnik joj ime, što Božja ruka livadama sije, ubrala sam s vjerom, pa kip Gospin okitila njime. Nek’ od Sina izmoli ovoj biljci snagu i moć izlječenja. U večeri posvećenoj Srcu Božjeg Sina, zajedno s Marijom slavili smo Srce što drag znamen ima. Uranjali u njegovu dubinu i s Izvora ispijali ljubav, snagu i toplinu. Kod stola Riječi, susretoh Krista među pet tisuća ljudi što ih čudesno nahranio umnažajući pet kruhova i dvije ribe (usp. Mt 14, 13-21). U hostiji Krist je spustio poljubac na moj dlan i u željno srce moje, dok s milinom njemu poje: »Kruše života, ljubavi vir što dušam našim donosiš mir!« I nasitih se i ja. U duši mi se nastanio, utore srca svjetlošću obavio, pa mu srce iznjedrilo: »U rane svoje smjesti me Bože, na Presveto Srce nasloni me, da oluja života ništa mi ne može, svojom otčinskom ljubavlju zaštiti me!« Nastavih bdjeti u tišini. Kad otkucala noćna ura deveta, zvona milo pozdraviše nebesku Kraljicu – Majku Milosrđa. Dok zvon pjesmom ljupko doticao raj, blagoslov s Otajstvom primih da ponesem u obitelj i u cijeli rodni kraj.
8. kolovoza – I opet u društvu s Gospom i sa sv. Dominikom primih milost veliku s okupljenim vjernim pukom, s Gospodinom združeći se uz stol svete Božje riječi. On poziva da po moru hodajući u njegovu lađu uđem. I ja smjelo krenuh k ispruženoj ruci. Ali, već u trenu suze zapeku, a tjeskoba srcem prođe. Poput Petra počeh tonuti u suzama svojim kao u duboko more. Al’ trgnu me riječi koje Isus veli: »Što se strašite? Što se strašite malovjerni!« (usp. Mt 14, 26-32). I uskliknem: »O, Isuse! Potonuti ja ne želim.« Uspravljajuć’ se, uđem u lađu, dotaknuvši Božje halje, te nastavim plovit dalje, s vjerom, nadom i ljubavlju.
9. kolovoza – Mnoštvo poljskog ljekovitog bilja pred Marijinim kipom bi blagoslovljeno; gospina trava, pelin, metvica, stolisnik, gavez i lavanda, neven, bosiljak i preslica, vodopija, kadulja, kamilica. Ove biljke opojne mirise šire oko Gospine bijele haljine, a riječ Božja sve nas hrabri: »On je naše boli ponio, njega satriješe zbog opačina naših, njegove nas rane iscijeliše!« I ja s prorokom Izaijom ispjevah u srcu: »Kao što suhu zemljicu žednu iz oblaka napajaju kapljice kiše, tako i našu dušu bijednu njegove rane iscijeliše.« Predadosmo Isusu sve naše boli, uvrjede, poniženja, sve rane naše duševne i tjelesne, predasmo ih opet po Mariji – Majci boli. Pred Pokaznicom bdijući, zavapih u srcu: »O, spusti, Oče, blagoslov s visina, zdravlje povrati teško bolesnima, Duha pošalji dvoumnima, utjehu pruži svima, zalutalima, žalosnima!«
10. kolovoza – Dragoj Gospi donijeli smo siromaštvo svoje: »Siroti smo, bijedni, Majko. Srce naše slomi lako sumnja, žalost i bol svaka. Al’ utjehu ti nam pružaš jer si prošla sve nevolje; glad, samoću i progonstvo, mučeništvo svoga Sina, al’ i radost uskrsnuća. Znaš da pomoć treba svima; slabim, grješnim, sirotima, napuštenim, žalosnima. Mi znamo da molit treba, da se duša ne isprazni, već se Bogom obogati. Stoga vapi duša svaka, budi uz nas, moli za nas, oj, Djevice siromaha!« Posjedali mi smo u Gospino sveto krilo nižući joj zrnca svijetla. Mi smo došli u bogatu riznicu da se obogatimo. Euharistija je riznica bogatstva i ljubavi. To je prolaz Gospodnji. Gozba euharistijska je put sjemena, put nasljedovanja Isusa Krista. A mi smo samo siromasi, poput sićušna pšenična zrnca. Ali, nahranjeno ljubavlju, svako zrno može klas postati. A klas prepun zrnja i dalje se može umnažati, pa i druge sirotane riječju Božjom nahraniti. Veličanstvom Božjim svetim srce mi se ispunilo, proširilo. U riznici svete gozbe Jaganjčeve nahranih se izobilno, pa još jednu cijelu uru zahvaljivah svetom Kruhu.
11. kolovoza – Evo i ja u svom srcu stvorila sam lik tvoj, Gospo, pa slavopoj tebi nižem: Divna si mi kao ljiljan i k’o ruža bijela rosna, sva milina ti si Božja, anđeoska radost ti si, rajska harfa zvonka li si. Cijela crkva raspjevana hodočasteć’ svetištima naše drage domovine, litanije tebi, Gospo, rado poje, vapeć’ u sav glas: »Moli za nas, moli za nas!« Marijo, s tobom prilazim i k stolu Riječi. Isusova riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi. Ona sladi srce moje i govor njen oči mi prosvjetljuje. Ali ja sam tako često opterećena brigama i jadom, gluha i bezumna srca, spora da vjerujem, kao i ona dva učenika na putu u Emaus (usp. Lk 24, 25-27). Bog mi naviješta poruku uskrsnuća, a ja ju ne razumijem. Bog traži odgovor na svoju riječ, a ja se vrtim oko same sebe. O, Marijo, znam da trebam poput tebe otvoriti svoje srce i krilo i utjeloviti riječ koju slušam, koja će me mijenjati, učiniti me novom. Zato trebam reći Bogu hvala i klicati: Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome. I iznova kroz riječ Božju spoznajem da se samo putom križa dolazi do uskrsnuća. Bdijući uz Presveti Sakrament pohranjivah Isusove riječi: »Ne bojte se! Ne bojte se! Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta!«
12. kolovoza – Ubrala sam ružu crvenu, leliju bijelu i hibiskus plavi u cvjetnjaku svom. Odabrala ja sam baš te cvjetne boje, kao što su boje naše mile trobojnice, pa da s mnoštvom svijeta s buketima cvijeta uresimo crkvu Uznesene Gospe. Zazvonila zvona, orgulje već bruje i pripjevni psalam daleko se čuje: »Nek’ mi se molitva uzdigne, Gospodine, kao kâd pred lice tvoje, podizanje mojih ruku primi k’o prinos večernji!« I ophodismo lik drage Gospe Uznesene, mnoštvom cvijeća okićene. Iz svih grla orilo se: »O, Srce Gospe velike, kog’ duša žarko zaziva. O, Zvijezdo Sjajna u gornjem gradu, sjajem nam svojim darivaš nadu. Zdravo, Gospo draga, Majko nebeska, Kraljice anđelska, ljubavlju nam duše siti, blagoslovom sve nas štiti, Majko Dobrog Savjeta, budi nama utjeha. Sveta Bogorodice, uznesena Kraljice, moli za nas!« Ushićena pjesma najavljuje blagdan koji je sve bliže. I prorok Izaija nas podsjeća da smo i mi narod koji je u tmini sjedio, a sada vidimo svjetlost veliku. Dok s Marijom odlazimo na svadbu u Kanu Galilejsku, iako dvoumni, prvom čudu se divimo. »Što god vam rekne učinite!« (usp. Iv 2, 1-5). Hoćemo li poslušati Gospu Mariju?! Učenici su poslušali. A mi?! O, kako često našoj vjeri ponestaje snage i mudrosti, kako često su nam prazni vrčevi ljubavi, nade, poslušnosti. Punimo svoje vrčeve, evo večeras… punimo ih vjerom, da ju Isus može umnažati, učvrstiti, usavršiti. Jer čin prikazanja je i naše prikazanje, naše preobraženje, pa s tom spoznajom ulazimo u misnu žrtvu, jer divan je Bog u čudima, gladne napunja dobrima. Nahranjena Kruhom Bogom, noseć’ ga u srcu svom, korake sam upravila puno lakše k domu svom.
13. kolovoza – K svojoj Gospi mi idemo već polako hramajući, al’ za umor ne mareći, jer još puno, puno toga željeli bismo Gospi reći. Naprtnjača naša još uvijek je teška, ramena nam pogurila. Kol’ko god ju mi uvečer pred Marijom ispraznimo, drugog dana naprtnjaču s brigama si napunimo. Kušat ćemo evo danas, naprtnjaču ostaviti i njen teret nastojati, kući ne nositi, već ga Gospi povjeriti, da pred Sina njega stavi, jer On odmor naš je pravi. »Evo nas u poniženju izreć’ Majko svoju želju – posebno te mi prosimo: skini teret što nosimo. Pod svoj plašt nas, Majko, stavi i izvedi na put pravi, da nam duša ne odluta nikad’ više s pravog puta.« Proslavljajuć’ Božje Srce, u sveto smo misno slavlje k stolu Riječi dohodili. Tu sa Jonom i Ilijom i mi sebe sad vidimo. Tako nam je često dosta. Najradije bismo odustali. Kod padova naših mnogih ležat ostajali. Ali, Bog i nama poziv upućuje kao Iliji: »Ustani i jedi! Ustani i jedi, hodit nastavi!« I psalmist tako smjelo poziv upućuje: »Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin, izbavlja nas iz svih tjeskoba. Gospodin tabor podiže oko svojih štovalaca da ih spasi, da ih hrani u danima gladi«(Ps 34). Žrtvovani Kriste, neka ti je hvala što nas zoveš k sebi. Hvala, Riječi Božja, hvala, Kruše živi, što nas sobom hraniš i snagu nam vraćaš, korake upravljaš! Tereti su naši sada puno lakši. Okrjepa nam Božja duše ojačava.
14. kolovoza – Večernja se pjeva u čast Uznesenja, pa ispunja srca dok smo Gospu ophodili i u slavlje misne žrtve dušom svojom uranjali. Tu nas Isus sin Marijin svojom riječju napojio, svojim Tijelom nahranio, a mi pjesmom veličajnom hvalu njemu darivali. I na kraju svi smo svoje svijeće upalili na uskrsnoj svetoj svijeći, oko Gospe prolazeći: »Čuj nas, Majko, nado naša, k tebi vapimo mi svi, svak’ ti srce sad iznaša, srce puno ljubavi!« S upaljenim žiškom u ruci i duši vratismo se kući, radujuć’ se što već sutra k Majci ćemo rado poći čast i slavu iskazati, svoju ljubav potvrditi. To Gospino Srce milo suze nam je posušilo, duše naše razvedrilo, vjeru, nadu učvrstilo, ljubav našu ojačalo, korake nam uskladilo, svom nas Srcu prislonilo, k Isusu nas povratilo. I sav ovaj mili kraj po Gospi je mirisao kao sveti cvjetni raj.
15. kolovoza – Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo. Čim je zora osvanula sva u sjaju ljetnog sunca, već od jutra vjerni puk se u proštenju oko Gospe rado skuplja. Od zrnaca izmoljenih i uzdaha sakupljenih, od umilne pjesme svete, vijenac hvale Gospi plete oko prečistoga srca, prepunoga rajske slave, sjajnijeg od samog Sunca. I moj korak k Majci hrli da ju srce pjesmom grli. Sve se srce otvorilo Gospi pjesmu iznjedrilo: »O, Marijo, zdravo da si, od sveg’ cvijeća najljepša si. Miomiris tvoj je Sin, Isus dragi Gospodin. Purpurni je Isus cvijet što dođe na ovaj svijet. Ti ga, Djevo, za sve rodi da nas grijeha oslobodi. Zvijezdo, što nam sjajiš vijek, naša nado i naš lijek, Kristu Spasu vodi nas! O, Marijo, proslavljena i na nebo uznesena, zlatnim vijencem okrunjena, čitav svemir tebi pjeva, najdivnijoj od svih djeva. Majko draga milostivna, primi ovaj zavjet moj! O Marijo, sva si divna, hvala ti za ovaj hod. Ti, hrvatska Odvjetnice, čuvaj našu domovinu, sav hrvatski štiti rod!«
