Potres koji je sredinom ožujka zatresao hrvatsku prijestolnicu teško je ranio gornjogradsku crkvu sv. Katarine, znamenitu sakralnu građevinu koja je jedan od glavnih simbola Zagreba, ali i jedan od najvrjednijih spomenika hrvatske barokne umjetnosti. Najteže je stradao bogato ukrašen svod iznad crkvene lađe. S njega su otpali mnogi dijelovi fresaka koje prikazuju prizore iz života sv. Katarine Aleksandrijske te mnogobrojni raskošni štuko-ornamenti i likovi bijelih anđelčića. Bogate freske djelo su ljubljanskoga slikara Franje Jelovšeka iz sredine 18. stoljeća, a štuko-ornamentiku izradio je Anton Joseph Quadri u otprilike istom razdoblju. Odlomljeni dijelovi svoda na više su mjesta polomili masivne drvene klupe. Kor je također prepun odlomljenih svodnih ornamenata i ukrasa, a uporabljivost orgulja još nije utvrđena. Teško je stradao i mramorni oltar sv. Ignacija Loyolskoga, djelo glasovitoga majstora Franje Robbe, postavljeno 1729. godine, s kojega je pao kip sv. Franje Regisa, razbivši se u nekoliko dijelova. Dosad su crkvu obišle brojne stručne komisije, no pravi razmjeri štete nisu do kraja utvrđeni. Općenito je izvjesno da su i mnogobrojni drugi ornamenti sa svoda rasklimani i nestabilni pa ostaje otvorenim pitanje treba li se nešto rušiti ili skidati prije početka obnove crkve.
Današnja crkva sv. Katarine na Gornjem gradu posvećena je 1632. godine. U razdoblju između 1620., kada je počela gradnja, sve do sedamdesetih godina 18. st. i početka reforma cara Josipa II. koje su se žestoko obrušile na crkvene redovničke zajednice, isusovci su nošeni duhom protureformacije oko crkve izgradili središnje mjesto žive duhovnosti staroga Zagreba. O bliskoj povezanosti crkve sv. Katarine i onovremenih isusovačkih kolegija svjedoči i njezin današnji puni naziv: akademska crkva sv. Katarine. No povijest sv. Katarine je dva i pol stoljeća starija od isusovačke prisutnosti u Zagrebu. Prvi spomeni kapele sv. Katarine sežu u 1377. godinu, a crkva je tada pripadala dominikanskomu samostanu na Gradecu. Kao i mnoge druge stare zagrebačke crkve, i crkva sv. Katarine preživjela je mnoga stradanja. Gorjela je ukupno tri puta – 1645., 1674. i 1893. (tada samo sakristija). Potres 1880. također ju je snažno oštetio, no obnoviteljski su radovi brzo napredovali pa je crkva vraćena u funkciju već iduće jeseni. Zadnju veliku obnovu crkva je prošla između 1967. i 1992., u kojoj je sudjelovao i Vladimir Magić, njezin sadašnji rektor i župnik župe sv. Marka na Gornjemu gradu.
