U Ogulinu i šire kao vrsni ortoped, ali i kao crkveni pjevač, voditelj zbora i redoviti animator nedjeljnih misa u kapelici Krista Kralja, poznat je dr. Tihomir Belina, zaposlen u Općoj bolnici i bolnici branitelja Domovinskoga rata u Ogulinu. Pošto su franjevci u Ogulinu nakon 83 godine pastoralnoga djelovanja zbog nedostatka redovnika 2021. nažalost napustili Ogulin, dr. Belina je zadnjih godinu dana postao neizostavni animator jutarnjih nedjeljnih misnih slavlja u župnoj crkvi sv. Križa. Na molbu da pojasni otkud njegova ljubav za glazbu i sviranje u crkvenim zborovima zadnjih desetljeća rekao je: »Rođen sam i odgojen u katoličkoj obitelji, s pet godina sam počeo ministrirati u kapelici Krista Kralja, a sa 12 godina počeo sam pjevati u zboru. Redovnica s. Agneza Česnik vodila nas je i uz nju sam počeo svladavati prve note. Sa 15 godina pjevao sam i u župnom zboru pod vodstvom s. Valentine Marinović. To me je motiviralo da si kupim akustičnu gitaru te sam kao samouk počeo svladavati akorde.«
Život s franjevcima iz susjedstva utjecao je na njegovo odgajanje i formiranje životnih stajališta. »Praktički sam bio odgojen u njihovu dvorištu na Prapućama, gdje je samostan sv. Franje Asiškoga i kapelica Krista Kralja. Oni su me kao i moje susjede i vršnjake učili radu i odgovornosti, posebno fra Benko Dujmović. Ljeti smo odlazili u njihov samostan Porat na Krku. Franjevačka duhovnost pratila je našu mladost: molitva, pjesma i šport. Igrali smo stolni tenis, nogomet, boćanje i košarku.«
»Uz gitaru svirao sam istodobno usnu harmoniku, a razlog za klavijature leži u mom ujaku, akademskom glazbeniku Josipu Magdiću. Slušajući njegovu glazbu, uz Božju providnost glazba mi je dopirala do duše. On me inspirirao kao kompozitor koji je radio glazbu i za tamburaške orkestre, a skladao je prvi prijedlog himne BiH, no neglazbeni i politički razlozi to nisu dopustili. Ipak, ujak je zato skladao himnu svoga rodnoga Ogulina ‘Zvone zvona crkve sv. Križa’, za koju je tekst napisala prof. Marija Magdić.«
S odlaskom franjevaca iz Ogulina započelo je novo doba za njegov crkveni glazbeni angažman. »Otišao sam tada župniku Nikoli Prši i on se složio da zbor iz kapelice Krista Kralja animira jutarnje nedjeljne mise u župnoj crkvi. Vrlo smo se lako priviknuli na nove aktivnosti. Osim toga počeo sam tijekom tjedna vježbati na orguljama. Tada sam doživio novu dimenziju sinergije glazbe i duhovnosti i poseban osjećaj bliskosti s Bogom. Sa mnom je na probe išao i trogodišnji unuk Fran, kojemu se jako svidjelo biti u crkvi na mojim probama te jedva čeka nove odlaske. Veseli me činjenica da time za crkvene pjevače pripremamo i mlađe generacije u kojima su djedovi očito ostavili značajan trag.«
