Pokazuje li Bog veće milosrđe prema ljudima koji stradaju u ratnim razaranjima u Ukrajini?
(Č. N.)
Vaše je pitanje doista zanimljivo i vrlo aktualno jer navodi na razmišljanje da bi Bog ljudima koji više pate – kao što sada pate ljudi u Ukrajini – pokazivao i veće milosrđe nego ljudima koji ne doživljavaju toliko nepravde poput njih. A Bog, kako piše papa Franjo u svojoj knjizi »Božje milosrđe«, ne staje samo na pravdi, jer kada bi na njoj stao – »prestao bi biti Bog«. »Samo mjera pravde nije dovoljna. S milosrđem i oproštenjem Bog ide iznad pravde, uključuje ju i nadmašuje u jednom višem činu u kojem se doživljava ljubav, koja je temelj istinske pravde.« Papa Franjo u svojoj buli »Lice milosrđa« kojom je najavio Izvanredni jubilej milosrđa piše da je »lice milosrđa nebeskoga Oca Isus Krist« te da je milosrđe »postalo živo, vidljivo i dosegnulo svoj vrhunac u Isusu iz Nazareta«, a znamo da je Isus bio posebno posvećen pomaganju i ozdravljenju siromaha, napuštenih, bolesnih i grješnika. »Milosrđe je izvor radosti, vedrine i mira. Ono je uvjet našega spasenja. Milosrđe: to je riječ koja objavljuje otajstvo Presvetoga Trojstva. Milosrđe: ono je posljednji i najviši čin kojim nam Bog dolazi ususret. Milosrđe: ono je temeljni zakon koji prebiva u srcu svake osobe, kada gleda iskrenim očima brata kojega susreće na životnom putu«, pa bismo mogli reći da je Bog bliži i milosrdniji braći u potrebi zahvaljujući upravo nama jer je milosrđe »put koji sjedinjuje Boga i čovjeka, jer otvara srce nadi da smo ljubljeni zauvijek usprkos ograničenju zbog svoga grijeha«, a u našim životima doista postoje trenutci »u kojima smo pozvani još snažnije usmjeriti svoj pogled na milosrđe, kako bismo sami postali djelotvornim znakom Očeva djelovanja« i njegovo milosrđe pokazali braći i sestrama u nevolji, kao što su to sada i naša braća i sestre u Ukrajini, jer je »Božje milosrđe njegova brižnost i odgovornost prema nama«. »On sam osjeća se odgovornim, to jest želi naše dobro i želi nas vidjeti sretne, ispunjene radošću, vedrinom i mirom. Na istoj ‘valnoj dužini’ mora biti milosrdna ljubav kršćana.«
Čitala sam da neki svećenici mole molitve odrješenja, da izvode egzorcizam nad ruskim predsjednikom. Čini mi se to pretjeranim. Iako i sama mislim da je rat zlo, pitanje je treba li zaista za Putina izgovarati takve molitve? Molim Vas pojašnjenje.
Čitateljica
Egzorcizam je ozbiljna stvar i vrlo nam je važno to odmah istaknuti, a obred egzorcizma pridržan je ovlaštenim svećenicima i za nj mora postojati pravi razlog. Kod egzorcizma svećenik se mora služiti liturgijskom knjigom – obrednikom »Egzorcizmi i druge prošnje« koji je preveden na hrvatski 2010. godine. Ključnim nam se čini i tvrdnja našega liturgičara i pomoćnoga zagrebačkoga biskupa dr. Ivana Šaška koji je još 2002. godine u razgovoru za naš tjednik rekao da je kod egzorcizma »srž u dolasku Duha Svetoga, a ne u zapovijedi Sotoni da odstupi«. Moliti molitve odrješenja nije neuobičajeno, pa i u svakom Očenašu molimo »izbavi nas od zla«, ali izvoditi egzorcizam nad nekim doista bi moglo završiti u »spektakulariziranju« toga obreda, kao da je riječ o nekoj filmskoj priči. A nije i to svi znamo, kao što znamo da je rat zlo i da trebamo moliti za obraćenje svih koji zlo čine ili ga pokreću. U »Katekizmu Katoličke Crkve« jasno piše: »Kad Crkva javno i mjerodavno, u ime Isusa Krista, traži da neka osoba ili predmet budu zaštićeni od opsjednuća Zloga i oslobođeni njegove vlasti, govori se o otklinjanju (egzorcizmu). Isus ga je vršio (usp. Mk 1, 25); od njega Crkva ima i moć i zadaću otklinjanja (egzorcizma). U jednostavnom obliku egzorcizam se vrši u slavlju krštenja. Svečano otklinjanje, zvano ‘velikim egzorcizmom’, može vršiti samo svećenik, i to s biskupovim dopuštenjem. U tome treba postupati razborito, strogo poštujući odredbe koje je donijela Crkva. Egzorcizam smjera izgonu zloduha ili oslobađanju od utjecaja zloduha, i to duhovnom vlašću koju je Isus povjerio svojoj Crkvi. Nešto posve drugo je slučaj bolesti, osobito psihičkih, kojih liječenje spada u medicinsku znanost. Važno je, dakle, prije nego se slavi egzorcizam, osigurati se, da se radi o prisutnosti Zloga, a ne o bolesti« (KKC, br. 1673).
