U Hrvatskoj od 2005. godine postoji udruga koja se zove “Ponos Hrvatske”, a osnovana je da bi promicala hrabrost, humanost i poštenje. Udruga svake godine odabire heroje, tj. odabire osobe kojima odaje priznanje za njihova hrabra i nesebična djela. Time ujedno nadahnjuje i sve nas jer nas potiče na dobrotu, nesebičnost, požrtvovnost i humanost. Za 2017. godinu dodijeljeno je 15 nagrada, a među dobitnicima bio je i vjeroučitelj iz Zagreba Nikola Kuzmičić. On je na jednom kvizu osvojio iznos od 44.500 kuna te je sve do posljednjega novčića podijelio ljudima u potrebi. Tu je odluku donio prije početka kviza, kad je u dogovoru sa sinovima obećao da će, ako osvoji neku nagradu, čitav iznos darovati onima kojima je novac uistinu potreban.
NIKOLA KUZMIČIĆ: Vjerujem u Boga. Bog je prema meni pokazao svoju ljubav tako da mi je dao zdrave ruke i mogućnost da zaradim ono što mi je za život potrebno. Odgajam sinove da se uzdaju u taj Božji dar, a ne u neke izvanredne dobitke. A htio sam i pokazati da se može i na drugi način raspolagati osvojenim novcem, da se može onim što osvojim na kvizu pomoći nekomu komu je novac potrebniji.
NIKOLA: Pitanja na koja sam odgovarao u kvizu dijelom su bila iz onoga što se uči u školi, a dijelom iz onoga što se ne uči. To mi je još jednom pokazalo da je potrebno učiti školsko gradivo i naučiti ga za cijeli život, a ne samo za ispit. Ali to nije dovoljno. Potrebno je kroz život prolaziti kao radoznao čovjek koji je voljan učiti. A mnogo toga naučio sam i iz MAK-a, koji sam čitao još kao dječak, a i sad ga čitam kad ga posudim od svojih sinova, Marijina i Mihaela – koji su, meni na ponos, redoviti suradnici “Maloga koncila”!
NIKOLA: Snimala je televizija i bilo je puno događanja pa mi je sve bilo zanimljivo. Ali najviše mi se svidjelo to što sam mogao upoznati druge dobitnike nagrade Ponos Hrvatske. Oni su dragi ljudi koji su nam pokazali kako dobrota i ljubav mogu biti domišljate kad želimo činiti dobra djela. Baš oni dokazuju kako svuda oko nas ima dobrih ljudi, i potiču nas da i mi budemo dobri prema ljudima u potrebi.
NIKOLA: Mene je uvijek oduševljavalo dok sam u MAK-u čitao “Mali mozaik dobrote”, koliko ima dobrih djela i dobrih inicijativa. Pa sam i ja odlučio nešto napraviti u svojoj školi. Tako na vjeronauku u mojoj školi redovito imamo i projekt u kojem učenici, podijeljeni u skupine, osmišljavaju neku humanitarnu akciju. Trebaju napraviti cjelokupni plan, od ideje do ostvarenja. Ono što je bitno u svemu tome jest da bude konkretno i ostvarivo. I upravo se na vjeronauku iz godine u godinu uvjeravam koliko ima dobrote, plemenitosti i domišljatosti.
Mnoga dobra djela nastaju u tajnosti i daleko od očiju javnosti pa nikada ne prime javno priznanje. Ali najveći poticaj za činjenje dobra jest nagrada koja nas čeka na Nebu!
