Život većine stanovnika planeta Zemlje ovih se dana temelji i ravna prema jednom običnom matematičkom modelu. Teorijske epidemiološke projekcije za virozu COVID-19 proizvedene su, među ostalim, na londonskom sveučilištu Imperial College, a potpisuju je i stručnjaci Svjetske zdravstvene organizacije. Za javnost je objavljen reducirani oblik eksponencijalnih krivulja kojim se tumači sadašnji trenutak i kojim se naređuje – što treba raditi i kako treba živjeti sljedećih mjeseci. Vremenske procjene britanskih znanstvenika govore i o 18 mjeseci potrebe nametnutih karantena, samoizolacija i (dvo)metarskih razmaka. Društvo je znanja doživjelo svoju ekstazu. Ekstremna pobjeda znanosti, doduše ne nad koronavirusom, dokazuje da se organizacija društva može programirati pomoću statističkih interpretacija. To otvara prazan prostor novim religijskim oblicima racionalizama i scijentizama.
Epidemiološko-matematička teza iz Londona inzistira na spljoštenoj krivulji dinamike zaraze koronavirusom, nešto poput »ispravljanja krivih drina«. Takvim se modelom usporava brzina širenja virusa među populacijom, čime se spašavaju kapaciteti (čitaj: kreveti) u bolnicama. Problem je takvoga preventivnoga pristupa što zahtijeva višemjesečno odricanje od gospodarskoga, kulturnoga, vjerskoga, športskoga i znanstveno-obrazovnoga života. Tim se modelom ne spašavaju ljudski životi, jer susret koronavirusa s ugroženim skupinama, vrlo starima i teško bolesnima, u malom definiranom postotku uvijek završava – fatalno. Tim se modelom eventualno odgađa smrt pojedinaca za »neka bolja vremena«.
Općeprihvaćeni spekulativni model iz »carskoga koledža« nije jedini. Naprotiv, postoje znanstvenici i na drugim uglednim institucijama koji promišljaju ovogodišnju epidemiju. Među važnijim modelima ističe se onaj iz Oxforda, poznatiji pod tehničkim nazivom »imunitet krda«. Prema tom modelu velik je dio stanovništva već zaražen koronavirusom, mnogi su bez simptoma prehodali (i prehodat će) taj viralni susret, a većina je stekla (dugo)trajni imunitet. To je lako dokazati masovnom pretragom antitijela na koronavirus u ljudskoj krvi, ali takvu dijagnostiku nitko nije obavio! Jedan od razloga je to što su potrebni serološki testovi nedostupni, a drugi je to što bi potvrda oxfordskoga modela sve poduzete mjere otkrila nepotrebnima i pretjeranima.
Dakle, u znanstvenoj se areni odvija klasičan znanstveni sukob, gladijatorski rat modela, koji podsjeća da konsenzusa jednostavno – nema. Odabrani model, bio on iz Londona ili Oxforda, nije nikakav konačni znanstveni dokaz ni neupitna istina. To jednostavno znači da službene javnozdravstvene politike u Europskoj uniji, uključujući Hrvatsku, nisu znanstveno utemeljene, nego se ravnaju prema privlačnijem (ili nasumično odabranom) teorijskom modelu.
Poznato je da se svakodnevni život čovjeka ne može podrediti ili ukrotiti znanstvenim rječnikom ili znanstvenim metodama: priprema obiteljskoga ručka ignorira dostignuća prehrambenih biotehnologa, nogometna igra »na dva mala« ne poštuje savjete kineziologa, a djeca se odgajaju bez pedagoških priručnika… Biologija i kemija nerijetko narušavaju estetiku i spontanost života.
Slično vrijedi i u političkom životu, u dnevnoj politici. Nije politički poraz ako se neke mjere i regulacije predlažu i provode bez jasne potvrde u znanstvenoj literaturi. Nije nužno da se sav društveni život oblikuje u skladu s uputama iz laboratorija ili akademskih škola. Neke okolnosti jednostavno nadilaze doseg znanosti pa je razumno preskočiti recepte i savjete znanstvenika. Međutim, u tom je slučaju prijevara ako se javnost uvjerava da su poduzete (političke) odluke utemeljene na znanstvenim činjenicama. Upravo se takav scenarij odvija s javnozdravstvenim politikama koje trenutačno provode europski krizni stožeri, čiji se eksperti zaklinju u znanstvenu utemeljenost svojih preventivnih mjera.
Ekspertne vlade i medicinski establišment koji trenutačno kormilare europskim brodom nisu vlasnici istine, a njihova je moć predviđanja i orijentacije ograničena. Iz rasprave o stvarima koje se tiču svih ljudi i koje pogađaju sve nacije isključeni su oni koji misle drukčije, koji predlažu drukčije mjere i koji u svojim datotekama imaju drukčije podatke. Iako se s vremenom pojavljuje sve veći broj nobelovaca, akademika, emeritusa i liječnika s oprječnim stajalištima, oni se uporno ignoriraju ili etiketiraju amaterima. Takva je plovidba vrlo skupa, a odredište nejasno. Povrh svega, trajanje ovakvoga društvenoga eksperimenta nije poznato. Stoga je potrebno da se znanstvena avantura s koronavirusom prekine klasičnim političkim odlukama.
