Ja ću odmah na početku svojega pisma postaviti pitanje: Kako se može dugo ići na pričest bez ispovijedi? Naime, kao praktičan vjernik i intelektualac mnogo razmišljam o svojoj vjeri i vlastitom vjerskom životu. Na Radio-Mariji u emisiji koja je bila posvećena ispovijedi govornik je među ostalim rekao da nije potrebno ići na ispovijed ako nismo teško sagriješili i da se možemo pričestiti jer molitva koja se moli na početku mise: »Ispovijedam se Bogu svemogućemu i vama braćo…« dovoljna je da možemo pristupiti k stolu Gospodnjemu.
Samo ću u kratkim crtama opisati svoj vjerski život. Obavljam prve petke u mjesecu kao štovatelj Srca Isusova već više od petnaest godina i tada se skrušeno ispovjedim i poslije pričestim. Drugi dan je prva subota u mjesecu te se opet pričešćujem u čast Srca Marijina i u nedjelju na sv. misi. Tada se ne ispovijedam jer nemam teške grijehe. No tijekom tjedna odem na misu i pričestim se i ponovno u nedjelju na misi, bez ispovijedi, jer nemam teške grijehe. Eto sada smo gotovo u korizmi i već imam u planu obaviti ispovijed da se mogu pričestiti na Cvjetnicu, pa na Veliki četvrtak, Veliki petak, Veliku subotu te na Uskrs. Kako živim i radim, susrećem se sa svim i svačim, razgovaram i družim se s ljudima i sve to može dovesti u napasti i teško je oduprijeti se nekim mislima koje ne želim da mi se pojavljuju. Lakše mi se oduprijeti grijehu riječju, djelom i propustom. Zato i razmišljam kako dugo mogu ići na pričest bez ispovijedi.
Dođu mi dani kada najradije ne pročitam novine ili ne gledam televiziju, jer čovjek samo vidi strahote. Sve su to razmišljanja u vezi s pitanjem na početku ovoga pisma. Mislim da čovjek mora ispitati svoju savjest jer živimo u teškom vrtlogu života.
Vjernik i čitatelj
S razmišljanjem govornika s Radio-Marije, a pretpostavljamo da je posrijedi svećenik koji je gostovao u nekoj emisiji, slažemo se, premda ne znamo u kojem je kontekstu govorio i što je sve objasnio. Zato neke stvari pretpostavljamo, a na neke ćemo svratiti pozornost u odgovoru na Vaše pismo iz kojega je vidljivo zrelo vjerničko razmišljanje, kako o dostojnom pristupanju pričesti tako i o potrebi pristupanja sakramentu pokore ili pomirenja. Za lake grijehe doista ne moramo svaki put na ispovijed, ali se za njih moramo kajati. Crkva nas potiče da i njih ispovijedamo, prema potrebi i prema poticaju savjesti ako je ona ispravno izgrađena.
A tko je svjestan teškoga grijeha treba pristupiti sakramentu pomirenja prije nego što pristupi pričesti, ističe Katekizam Katoličke Crkve (KKC 1385). Isto tako, a u kontekstu Vašega pisma i prakse pristupanja pričesti, Katekizam nam ističe da je posve u skladu sa značenjem euharistije da se vjernici pričeste svaki put kada sudjeluju u misi ako imaju potrebne uvjete. »Veoma se preporučuje ono savršenije sudjelovanje u misi, po kojem vjernici nakon svećenikove pričesti blaguju Tijelo Gospodnje od iste žrtve« (KKC 1388), a Crkva nas obvezuje da se barem jednom godišnje pričestimo, to jest primimo pričest po mogućnosti u vazmenom vremenu i da se za to pripremimo sakramentom pomirenja.
»Crkva, pak, živo preporučuje vjernicima da svetu Euharistiju primaju u nedjelje i svetkovine, ili još češće, pa i svakog dana« (KKC 1389), i to zato što nas pričest odvaja od grijeha, jer »Euharistija ne može sjediniti s Kristom a da nas u isto vrijeme ne čisti od počinjenih grijeha i ne čuva od budućih« (KKC 1393). »Kao što tjelesna hrana služi da se obnove izgubljene snage, Euharistija učvršćuje ljubav koja se u svakodnevnom životu iscrpljuje i lako slabi; i ta oživljena ljubav briše lake grijehe. Darivajući nam se, Krist oživljuje našu ljubav i osposobljuje nas da prekinemo neurednu privrženost stvorenjima i da se ukorijenimo u njemu« (KKC 1394) piše u Katekizmu, a nama se čini da i Vama to može biti dobar poticaj za borbu protiv grijeha s kojom se, poput drugih vjernika, i Vi suočavate svaki dan u životu, pa i na poslu, o čemu pišete. Katekizam nas i ohrabruje u tome i kaže: »Snagom iste ljubavi koju zapaljuje u nama, Euharistija nas čuva od budućih smrtnih grijeha. Što više sudjelujemo u Kristovu životu i napredujemo u njegovu prijateljstvu, to nam je teže prekinuti s njim zbog smrtnog grijeha. Euharistija nije ustanovljena prvenstveno radi opraštanja smrtnih grijeha. To je vlastito sakramentu Pomirenja. Vlastito pak Euharistiji jest biti sakrament onih koju su u punom zajedništvu s Crkvom« (KKC 1395).
Govoreći nadalje o odnosu euharistije i pokore, Crkva uči da »svakodnevno obraćenje i pokora nalaze svoj izvor i hranu u Euharistiji, jer se u njoj uprisutnjuje Kristova žrtva po kojoj smo pomireni s Bogom; njome se hrane i jačaju oni koji žive Kristovim životom; ‘ona je kao ustuk koji nas oslobađa od svakodnevnih pogrešaka te čuva od smrtnih grijeha’« (KKC 1436), pa potičemo i Vas i sve koji dijele Vaše vjerničko iskustvo da što češće pristupate pričesti kako bi vas – kao što piše – ona čuvala od teškoga grijeha, a da sakramentu pomirenja i ozdravljenja pristupate kada Vas na to potakne ispravno odgojena savjest te da u toj prilici ispovjedite i lake grijehe za koje se prije primanja pričesti treba svaki put pokajati i krenuti putom obraćenja na koje nas poziva Isus.
Korizma će svima nama biti pravo i prigodno vrijeme da u sebi još jače osjetimo taj Isusov poziv na molitvu, post, pokoru i obraćenje.
