Često se govori o više vrsta laži: bijela, mala, nedužna, velika, savršena… No kaže se i da se svaka laž kat-tad otkrije, istina iziđe na vidjelo te istina pobjeđuje. Kako lažju – mnogim prijevarama, igricama, lažnim imenima i identitetima – doći do dobro čuvane tajne, osvete i istine pokazuje intrigantan, katkad duhovit, ali narativno neujednačen englesko-njemačko-američki film »Savršena laž« oskarovca Billa Condona. Scenarij je prema romanu Nicholasa Searlea napisao Jeffrey Hatcher.
Vrlo dobru glumačku ekipu predvode oskarovka Helen Mirren i nominirani Ian McKellen, kao glavni likovi Betty McLeish i Roy Courtney. Time je to još jedan film u kojem su i glumci i likovi u zlatnom životnom dobu, pokazujući živahnost i prkoseći starosti.
Prvi dio ima čak elemente zabavne krimi-komedije o prevarantu Royu, njegovim suigračima i pomoćnicima u tomu te igre mačke i miša između njega i Betty. U toj obostranoj prijetvornosti i lažnoj ljubaznosti pokazuju i kako se vješto služe računalom i internetom unatoč svojim godinama. U mutnim poslovima glavni je Royov savjetnik Vincent (Carter), a Bettyn u otkrivanju istine tobožnji unuk Stephen (Tovey).
Nije slučajno da Betty i Roy u kinu gledaju film »Nemilosrdni gadovi« Quentina Tarantina. To nije samo filmska referenca, nego i naznaka drugoga dijela filma »Savršena laž«.
Gledatelji su navikli na američke krimi-komedije, i upravo kada pomisle da je to sve, slijedi nastavak koji se polako pretvara u mučnu dramu, otkrivajući dobro skrivanu tajnu iz prošlosti. Betty i Roy odlaze naizgled na odmor u Berlin i ondje susreću Stephena koji potiče razgovor o povijesti, događajima iz Drugoga svjetskoga rata. Roy, taj dobar lažljivac, kako i glasi izvoran naziv filma, mislio je da su svi sve zaboravili…
