Da se u ovo doba krši svaka mjera u životu pokazuje i kalifornijski zakon koji u rastavama kućne ljubimce tretira kao djecu. Dosad status pasa i mačaka nije bio ništa bolji od obiteljskoga televizora, a sada će sudac moći odrediti komu će pripasti skrbništvo nad životinjama. Pri rastavi odlučivat će se o kućnim ljubimcima na isti način kao o djeci.
Do sada su psi i mačke bili dio obiteljske imovine i status im nije bio ništa bolji od, primjerice, velikoga obiteljskoga LCD-a. Nacrt zakona potpisao je guverner Kalifornije Jerry Brown i zakon bi trebao stupiti na snagu 1. siječnja. Po njemu ljubimci će i dalje biti smatrani zajedničkom imovinom, ali će sudac imati pravo pri odluci navesti tko će ih zadržati, diskrecijsko pravo odvagati faktore poput onoga tko ih hrani, vodi veterinaru ili u šetnju te tko ih čuva. »Smatram da je to dobra ideja. Imam psa bišona, zove se Rodney King Stone. On je kao član obitelji«, rekla je odvjetnica za obiteljsko pravo Megan Green iz Los Angelesa koja se nagledala slučajeva u kojima su se parovi bespoštedno borili oko pasa i mačaka. Druga američka savezna država Aljaska još je lani postojeći zakon nadopunila odredbom prema kojoj kućni ljubimci i djeca imaju jednak pravni status. Ako se supružnici u parnici ne mogu dogovoriti o tome kako će voditi brigu o ljubimcu, o tome odlučuje sudac, uzimajući u obzir prije svega dobrobit životinja, a ne njezina vlasnika. Kako bi životinju zaštitio od zlostavljanja ili zanemarivanja, zakon propisuje da se u nekim situacijama ljubimac može zaplijeniti i smjestiti u sklonište životinja na trošak vlasnika. Nadamo se da Hrvatska ipak ne će slijediti taj primjer.
Da je sve manje osnovnoškolaca pokazuje tekst Kristine Turčin, koja navodi da je u šest godina od popisa stanovništva 2011. godine pa do početka prošle, 2017./2018. školske godine broj učenika u hrvatskim osnovnim školama smanjen za gotovo 25 000, sa 340 116 na 315 942. Prema podatcima koje je objavio Državni zavod za statistiku, u istom su razdoblju – u pravilu zbog manjka učenika – zatvorene 43 škole. Osnovnoškolska populacija smanjila se na razini države za 7,1 %, ali u pojedinim sredinama pad je peterostruko veći od državnoga prosjeka. U Obrovcu, Gračacu i Kninu pad je veći od 35 %, u Županji 31 % – sa 1116 učenika na početku školske godine 2011./2012. županjske su osnovne škole pale na 766 učenika. Od 555 gradova i općina u Hrvatskoj u njih 418 u promatranom se razdoblju smanjio broj učenika osnovnih škola. Statistika pokazuje da je najteža situacija u manjim općinama, prije svega u Slavoniji: neslavni je rekorder općina Magadenovac (u Osječko-baranjskoj županiji) u kojoj se osnovnoškolska populacija gotovo prepolovila – sa 295 na 158 osnovnoškolaca u šest godina. No i tri od četiri najveća grada bilježe smanjenje osnovnoškolaca: Osijek za 11,4 %, Split za 7 % te Rijeka za 4 %. Iznimka je grad Zagreb, gdje je broj učenika osnovnih škola narastao za 6,1 %. Razlozi takvoga pada broja učenika osnovnih škola su u sve manjem broju rođene djece te u iseljavanju mlađega stanovništva. U godinama kada su se rađala djeca koja su 2011. godine pohađala neki od razreda osnovne škole prosječno se rađalo 44 000 djece godišnje, a u godinama kad su se rađali oni koji su osmoljetku pohađali 2017. njih oko 42 200. Pad broja rođene djece tako može objasniti polovicu pada broja učenika. Druga se polovica evidentno iselila. Broj učenika narastao je u 119 općina i gradova, mahom u sjevernoj i jadranskoj Hrvatskoj. Najveći je porast od čak 126 % zabilježen u općini Okrug na otoku Čiovu.
Sve je više djece u domovima, navela je ovih dana ravnateljica Dječjega doma Zagreb Jasna Ćurković Kelava. »Prema planu transformacije naše ustanove, trebali bismo prepoloviti kapacitet za najmanju djecu, no to jednostavno nije moguće uz ovakav broj zahtjeva za smještaj.« Prema zakonu o socijalnoj skrbi djeca mlađa od sedam godina, a osobito ona mlađa od tri godine, ne bi se smjela smještati u domove, nego u udomiteljske obitelji. U dom se mogu smjestiti samo iznimno i privremeno, ako im se u tom trenutku ne može naći drugi smještaj, ali najdulje na šest mjeseci. Ako dijete ima zdravstvene teškoće te mu je potrebna pojačana skrb, predškolsko dijete u domu može boraviti najdulje do godinu dana. Većina djece ostaje mnogo dulje. »Trenutačno imamo u domu 20-ak djece većinom mlađe od sedam godina, za koje više od dvije godine tražimo udomiteljske obitelji«, kaže ravnateljica.
Razlog za takvu situaciju, objašnjava Katarina Bojšić, predsjednica Saveza udruga udomitelja, prije svega je u činjenici da udomitelja u Hrvatskoj ni blizu nema dovoljno, a osobito onih mlađih, koji bi se brinuli o najmanjoj djeci. »Činjenica je da su tradicionalni udomitelji mahom stariji ljudi, koji se bliže 65. godini, nakon koje ne mogu više udomljavati djecu. Mladi za udomiteljstvo uopće ne pokazuju interes, a smanjuje se dramatično i broj udomitelja srednje generacije, jer udomiteljice odustaju od udomiteljstva i odlaze u inozemstvo, gdje se brinu o starijim i nemoćnim ljudima te im je zarada neusporedivo veća, a odgovornost neusporedivo manja«, tumači Bojšić. Ističe da je glavni razlog sve manjega interesa za bavljenje udomiteljstvom činjenica da udomitelj nije ni plaćen ni zaštićen.
Postoje indicije da ne postoje radnici sa znanjem nužnim za tvrtke u 2020. piše Marina Šunjerga. Administratori poput radnika na servisima za korisnike, službenici u poštanskim uredima ili u bankama i osiguravajućim kućama, ali i trgovački putnici gubit će tržište u iduće četiri godine, kako pokazuje izvještaj Svjetskoga ekonomskoga foruma o budućnosti na tržištu rada. Anketa je provedena u 300 tvrtki iz različitih industrija koje ukupno zapošljavaju više od 15 milijuna radnika. Roboti ne će u kratkom roku zamijeniti ljude, ali će digitalizacijom mnogi jednostavniji uredski poslovi postati nepotreban trošak za poslodavca. Ipak broj radnih mjesta povećat će se pa će zapravo odgovor na zadržavanje radnoga mjesta biti dokvalifikacija ili unaprjeđivanje znanja. U zemljama istočne i južne Europe poslodavci najavljuju da će im trebati više stručnjaka za aplikacije softvera, direktori i menadžeri, stručnjaci za marketing i prodaju, analitičari podataka, ali specijalisti za ljudske resurse. Poželjni će biti financijski analitičari, ali i radnici u tvornicama. Čak 72 % poslodavaca namjerava uložiti novac u edukaciju svojih zaposlenika. Za sada 48 % radnika ima dovoljno znanja za obavljanje radnih zadaća, a 52 % zaposlenika, da bi zadržalo posao, mora unaprijediti svoje vještine. Ipak većini su potrebni kraći programi, odnosno edukacija koju mogu proći već za pola godine. Tako poslodavci procjenjuju da u istočnoj i južnoj Europi četvrtina zaposlenika treba kratak tečaj od mjesec do tri mjeseca kako bi unaprijedili svoje vještine do razine koju zahtijevaju nove okolnosti na tržištu, ali gotovo desetina zaposlenika u buduće četiri godine trebala bi završiti edukaciju koja traje više od godinu dana da bi mogla računati na svoje mjesto na tržištu rada. Čini se da će pod najvećim pritiskom biti administracija, koju je uz pomoć novih tehnologija lako reducirati, a posla ima i bit će za proizvodne radnike i stručnjake.
Splitsko sveučilište, iako je palo u grupu niže u odnosu na prethodnu godinu, i dalje je najbolje hrvatsko sveučilište, a uz ljubljansko i najbolje rangirano sveučilište u ovom dijelu Europe – hvalevrijedna je informacija koju je ovih dana potvrdila najnovija Timesova ljestvica svjetskih sveučilišta Times Higher Education World University Rankings 2019. Splitsko sveučilište uz ljubljansko negdje je u zlatnoj sredini, odnosno na najnovijoj listi našlo se u skupini svjetskih sveučilišta od 601. do 800. mjesta, a lani je bilo između 501. i 600. mjesta. Zagrebačko sveučilište već tri godine stagnira i nalazi se u skupini zemalja od 801. do 1000. mjesta, gotovo u »ligi za opstanak«, jer poslije te grupe dolazi samo ona plasirana na 1000+ mjesta. U istoj skupini sa zagrebačkim, gledamo li samo ove prostore, nalaze se beogradsko i mariborsko sveučilište, a bosanskohercegovačkih, crnogorskih, makedonskih i slično na toj listi nema. Splitsko i zagrebačko sveučilište jedina su dva hrvatska sveučilišta na Timesovoj ljestvici, na koju je Split prvi put dospio lani i odmah »pomeo« Zagreb. Kako piše Marijana Cvrtila, Split je »potukao« Zagreb u četiri kategorije – istraživanju, citatnosti, internacionalizaciji i prihodu industrije, a Zagreb je nešto bolji u nastavi.
