Posljednjih dana 2020. mnogo se u hrvatskoj javnosti govorilo o Hrvatskoj pošti, pogotovo u kontekstu kašnjenja pošiljaka koje su izazvale nemalo nezadovoljstvo među mnogima. Tih dana nije bilo lako poštarima koji, kao i svi zaposleni, nose svoje svakidašnje osobne i obiteljske teškoće. Stanovnici zagrebačkih Remeta među poštare koji spajaju ljudskost i profesionalnost, koji uz pošiljke nose i osmijeh i toplu riječ te strpljenje za slušanje i pomaganje svrstavaju i Mladena Falčevića. »Rođen sam 29. rujna 1976. u Münchenu«, navodi poštar Falčević. »Vjera mi pomaže u teškim situacijama na poslu, u rješavanju problema. Kad je najteže, vjera u Boga daje mi snage da budem još jači i bolji.« Oženjen je i ima dvoje djece.
»Poštar sam 15 godina, od toga sam šest mjeseci bio pješak u gradu, a 14 godina i šest mjeseci poštar sam u Remetama. Pješački teritoriji, tj. rajoni u gradu, imaju nešto manje pisama od motorističkih, ali ja ne bih mijenjao svoj rajon ni za jedan drugi.« Ističe da većina ljudi ima povjerenje prema poštaru, a povjerenje se stječe s godinama i načinom kojim se čovjeku pristupa. »U današnje vrijeme ljudi su suočeni s mnogim problemima i koronavirusom pa međusobno razgovaramo kako će to sve proći, vratiti se na staro i biti bolje. Ljudima ponekad napravim i poneku uslugu poput plaćanja računa, prevezem im stvari iz trgovine, a to me čini sretnim i zadovoljnim te me motivira na daljnji rad.«
O tome kad dostavlja ovrhe, prekršajna pisma te sudske pozive poštar Falčević kaže: »Žao mi ih je jer ima onih koji možda nisu za to krivi. Zato želim uvijek biti pozitivan i prenijeti na ljude tu pozitivnu energiju, snagu vjere u bolje sutra. Jednostavno im prilazim s osmijehom na licu i s puno optimizma. Tako ljudi lakše prihvaćaju i ono što je teško.«
