Hrvatskim prirodnim ljepotama pripadaju mjesto i općina Kršan u Istri. Poput brojnih istarskih srednjovjekovnih gradića i Kršan se diže poput »grada na gori« koji svjedoči svoju bogatu prošlost. Gradić Labinštine koji je sjedište općine i župe sv. Antuna pustinjaka, koja pripada Porečkoj i Pulskoj biskupiji, smješten je petnaestak kilometara sjeverno od Labina uz glavnu regionalnu prometnicu prema Pazinu. Srednjovjekovni kaštel Kršan u povijesnim analima spominje se još 1129. godine, a poput drugih istarskih gradića ima svoju priču. Prepoznatljivost Kršana u povijesnim izvorima odnosi se na jedan od prijepisa hrvatskoga glagoljičnoga pravnoga spomenika »Istarskoga razvoda«, koji se nalazi u hrvatskom tekstu iz 1325. U njemu se opisuju i uređuju međe između pojedinih istarskih seoskih općina, njihovih feudalnih gospodara i Mletačke Republike. Napisan je kao javna pravna isprava na hrvatskom jeziku, glagoljicom, u obliku notarskoga instrumenta. Prvi ga je objavio Ante Starčević u latiničkoj transkripciji kao »Razvod istrianski«.
Župom svetoga Antuna pustinjaka s bogatom prošlošću i s odanim vjerničkim pukom u Kršanu upravlja mlađi svećenik, domaći hrvatski istarski sin Josip Peteh. Župu naseljavaju 1284 stanovnika, od toga 1165 katolika. U obiteljskim kućama, s pokojom stambenom zgradom, žive u naseljima Kršan, Baraki, Blaškovići, Baruli, Carići, Čambarelići, Čekadi, Frankoli, Juršići, Kostadini, Kožljani, Kručevo, Lazarići, Morkani, Paliski, Potpićan, Popelini, Pristava, Sinkovići, Sozešići, Stara Staza, Stari Grad, Šestani i Veljaki.
Zanimljiva je okolnost da je pandemija kumovala da je na dan kad smo posjetili Kršan župnik Peteh završio u izolaciji. Među vjernicima slovi kao »nepopravljivi optimist«, a s tom pastoralnom nadom prebrodit će i pandemijske izazove. Tako bi trebalo biti, sudeći po njegovim zapisanim riječima: »Imamo poplave, potrese, ratove. Mržnju i nesnošljivost među ljudima. Pošasti i razne bolesti. I nesretnu pandemiju COVID-19. Ali Isus nije došao reći ‘čiribu, čiririba i nema više zla’. Došao je osposobiti nas da Snagom Duha Svetoga, zaživimo Božanskim životom i svijetom oslobodimo od zla. Nije nam dao vlast da samo ‘istjeramo tamu’, nego nas je osposobio da budemo svijetlo.Ď« Inače, župnik je rođen 1987. kao peto od osmero djece u obitelji Peteh iz Petešljara pokraj Žminja.
U vremenu pandemije dok je župnik Peteh u izolaciji, mijenjao ga je plominski župnik Branimir Aleksandar Petrović, koji je nekoć i sam upravljao tom župom te dobro poznaje mentalitet i strukturu stanovništva. »Plemenit je to i vrijedan narod, radišan te Crkvi i Bogu odan«, napominje dugogodišnji pastoralac Labinštine Petrović i ističe da se crkva u Kršanu spominje još 1303., a stara je i župa, na čijem se području nalazi više crkava. Tako je župna crkva sv. Antuna pustinjaka iz 17. stoljeća, a crkva sv. Jakova iz 15. stoljeća. »Budući da se naselje širilo, posebno zbog industrije i rudnika, u Potpićnu je osnovana župa 1994. Ondje je izgrađena crkva 1997. i posvećena je Dobromu Pastiru te je izgrađen i pastoralni centar, koji je blagoslovio biskup Ivan Milovan 2002.«
Župa se širila jer je dograđeno naselje za radnike koji su dolazili, pa se tako razvijao Potpićan. »Pokazala se potreba za izgradnjom crkve i pastoralnoga centra, koji je opravdao svoju svrhu. Stanovništvo se prije toga bavilo poljoprivredom, a onda se zapošljavalo u obližnjim rudnicima pa se tako širila župa. Ima i mladih obitelji koje su došle i povezane su s Crkvom«, navodi iskusni pastoralac Petrović. Potpićan je za sada filijala župe Kršaan, a prema potrebama planirana je i samostalna župa.
U Kršanu je pronađen prijepis Levca Križanića iz 1546. dokumenta koji je nastao kao skup dokumenata od 1275. do 1395. Sadrži utvrđivanje granica između posjeda akvilejskoga patrijarha, Mletaka, pazinskoga kneza i druge vlastele u Istri. Počinje: »V ime otca i sina i duha svetago – Amen. Let ot roistva našega isukrsta č.t.i.d. (1325) indicion dz (8) miseca mae dan d (5) v pondele. V to vrime gospodujušču knezu Albrehtu Metlike i Pazina…«
Među mladim obiteljima koje su se doselile u Potpićan su Lana i Fabricio Lukež s troje malodobne djece. »Doselili smo se i skrasili se jer smatramo da je ovo mjesto budućnosti«, navodi majka Lana. »Općina Kršan s okolnim mjestima ima jako puno potencijala koje prepoznaju mlade obitelji i koje dolaze ili žele doći jer sve nam je na raspolaganju kad je u pitanju infrastruktura: dječji vrtić, osnovna škola do osam razreda, glazbena škola, ambulanta, crkva… K tomu, ima posla za sve tko hoće raditi jer ovo je jako perspektivno mjesto za ruralni turizam, poljoprivredu i druge djelatnosti koje prate današnjicu. To je nekoć bilo mjesto za radnike koji su radili u industriji i u rudnicima, ali danas se sve mijenja. Samo treba čitati znakove vremena i prepustiti se Bogu. Ne treba se bojati izazova ako je čovjek vjernik. S toga stajališta promatramo suprug i ja koji smo spoznali Boga u svojim dvadesetima. Do tada smo bili tradicionalni vjernici, a danas nastojimo svoju djecu odgajati u duhu Crkve. Redoviti smo svake nedjelje u crkvi sa svojom djecom. Život s Bogom ne poznaje strah i to nas hrabri, daje nam nadu u bolje sutra. Bog uvijek providi, jasno, ako ga tražimo i ako mu vjerujemo. U ovim manjim sredinama imamo vremena i za susret s Bogom u molitvi, u meditaciji, a posebno se osnažujemo na misama.« Obitelj Lukež ističe da se kroz institucije u kojima sudjeluju djeca povezuju s drugim mladim obiteljima koje su zadovoljne te da na njih pokušavaju utjecati da se više povezuju s Crkvom, koja je nada i utjeha kad se pojave stanoviti problemi i teškoće.
Prije mise svake nedjelje u crkvi Dobroga Pastira moli se krunica. Predvodi je Dragica Karlić, samozatajna humanitarka koja se brine o samcima, a potiče i druge da pomažu nemoćnima, osamljenima i starijima. »Krunica nas uvodi u najsvečaniji dio naše vjere, a to je euharistija u kojoj susrećemo Krista«, navodi umirovljenica Karlić. Oduvijek je, rekla je, bila u vjeri jer je tako odgojena uz tri sestre i jednoga brata.
»Radila sam u tvornici i tako stekla mirovinu, ali Crkva mi je uvijek bila na prvom mjestu«, kaže predmoliteljica krunice. Na pitanje o pomaganju onima koji su u samoći kaže: »Pomagala sam gospođi koja je starija i bila je sama, i dalje to činim. Ima nas nekoliko koje to činimo jer nastojimo da nam vjera bude oplemenjena djelima. Uglavnom su to žene koje dolaze redovito na krunicu. Molitva nam daje snagu da možemo trpjeti teškoće, pomagati drugima koji su u nevolji i biti strpljivi prema onima koji su drukčiji. Jednostavno, želimo svjedočiti svojim životom i pomagati osamljenima, a za to je jako bitna vjera koja se hrani molitvom. Vjernička strpljivost i prepoznavanje potrebitih u nevolji ključne su u mom životu.«
Karitativka Karlić navodi da je uz redovite pobožnosti, svibanjske i listopadske, u koje ih je bilo uključeno desetak, ostalo pet-šest molitelja, pretežito žena. »Manje-više, sve se brinu za nemoćne i osamljene. Ohrabruje to što mlađe obitelji dolaze u crkvu pa se nadam da će oni prepoznati potrebe župne zajednice. Mi stariji međusobno se poznajemo i znademo tko je u potrebi, jer nije sve u materijalnom. Često je potrebno ublažiti ljudsku samoću i patnju, pa na to se usmjerimo bez obzira na to koliko od tih osoba netko bio povezan s Crkvom. Nikoga ne isključujemo, nastojimo pomoći svima i molimo za sve koji su u potrebi, posebno za starije i osamljene kojih ima puno u župi.«
U župi djeluje Zajednica uskrsnuloga Isusa koju vodi župnik Peteh. Kroz susrete i molitvu, posebno u vremenu pandemije, hrabri vjernike Kristovim uskrsnućem i svetim trodnevljem. Tu su Zvjezdana Smolić, koja je započimalja u pjevanju, te Mladen Udovičić, koji dolazi iz Svete Nedelje kao orguljaš. »Župa ima stalne čitače, a i pjevače, no važno je da netko započinje, jednostavno da predvodi«, navodi orguljaš Udovičić. »Meni je radost orguljati u crkvi jer uvijek je glazba i pjevanje radosni susret s Bogom. K tomu sam i čitač pa nastojim iz srca navijestiti riječ Božju. U crvi nas je četvero stalnih čitača i nadam se da će se uključiti još netko od mlađih.«
Orguljaš Udovičić ističe da je potaknut Zajednicom uskrsnuloga Isusa te da neprestance promiče pobožnost koja se oslanja na muku, smrt i uskrsnuće. »To su temelji naše vjere i u vrijeme Božića mogu reći da su Božić i Uskrs usko povezani. To je smisao i Zajednice uskrsnuloga Isusa, povezati rođenje, patnju i uskrsnuće.«
