»Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me.« Aktualnija nas riječ iz evanđelja nije mogla dočekati kada smo o nedjelji Krista Kralja pohodili Ludbreg da bismo o njegovoj župi Presvetoga Trojstva napisali reportažu. Jer nahraniti, napojiti i primiti putnika namjernika stoljećima je svojevrsni moto, »spiritus movens« koji pokreće Ludbreg, gradić danas udaljen pola sata vožnje od Varaždina. Otkako je u 16. stoljeću potvrđeno čudo Krvi Kristove iz 1411. godine, koja se stoljeće ranije za vrijeme mise u ludbreškoj dvorskoj kapeli pojavila u kaležu svećenika koji je posumnjao u pretvorbu kruha i vina, Ludbreg se zlatnim slovima upisao u hodočasnički imaginarij hrvatskoga naroda.
»Fronta« ispred oltara
U »bazi«, iza kulisa ludbreškoga svetišta nikada nije mirno ili dosadno. »Glavni« ludbreški župnik okretni je svećenik Kristijan Stojko. Naime, u Ludbregu djeluju dva župnika – svećenik Stojko župnik je »moderator«, a mladi svećenik Petar Mlakar je župnik »in solidum«.
No ni jedan od njih dvojice nije predvodio glavnu nedjeljnu misu jer tu su čast prepustili gostu iz Istre, pavlinu iz Svetoga Petra u Šumi Mati Kolaku, koji je sa sobom na duhovnu obnovu doveo zajednicu mladih »Lux Mundi«. Bilo je i drugih »neobičnosti«: crkva je bila dupkom ispunjena, mahom mladima, s klupama koje su bile »nagurane« tako da se ispred oltara formirala »fronta« prvopričesnika koji su svojom pjesmom animirali misno slavlje. Bila je to zapravo fronta s dva krila – svakim pjevačkim krilom »dirigirala« je po jedna redovnica. Iako se prohladnoga jutra na Ludbreg spustila i pokoja pahulja snijega, bilo je i vjernika koji su svoje mjesto na nedjeljnoj misi pronašli i u prostoru cinktora koji okružuje župnu crkvu Presvetoga Trojstva.
Ni jedan vikend ne prolazi bez hodočasnika
»Naš pastoralni centar svakoga je vikenda popunjen. Dolaze nam zajednice iz raznih krajeva. Svaka skupina slaže svoj ‘program’ u Ludbregu kako joj najbolje odgovora – često se skupine vjernika sa svojim svećenicima uključuju u naše nedjeljne mise. Onda često prepustimo i gostujućim svećenicima da propovijedaju i predvode misu. Uvijek je dobro i da naši domaći ljudi čuju nešto novo, dobiju različite poglede«, tumači župnik Stojko. Ipak, samim ludbreškim župnicima gosti predslavitelji nedjeljama dolaze kao poseban blagoslov – tako obojica zapravo mogu biti prisutna i po ludbreškim filijalama, na misama u kapelicama ili u obilasku starijih i nemoćnih. Nedjeljama ludbreški župnici »potegnu« i do drugih dijelova Varaždinske biskupije – svećenik Mlakar o nedjelji Krista Kralja bio je u Ivancu, na duhovnoj obnovi za tamošnje župljane i članove zajednice Kursiljo. Uigrani svećenički »duo« prije godinu dana došao je u svoju pastoralnu službu u Ludbreg.
»Najlakše je biti katolik u župi«
Kursiljo je jedan od načina okupljanja angažiranih vjernika laika koji je i u Ludbregu naišao na plodno tlo. Zajednica ima dvadesetak članova. »Sastajemo se svaki drugi tjedan. U svjetlu evanđelja prebiremo aktualne teme, iznosimo svoja iskustva i svjedočanstva, primjerice kako smo u danima od prošloga okupljanja zajednice susreli Krista. I nama ponekad dolaze gosti koji govore o svojim svjedočanstvima, o svojim osobnim susretima s Bogom«, tumači članica ludbreške zajednice »Kursiljo« Gordana Šantek Zlatar te dodaje: »Najlakše je biti katolik u župi, na misi ili u pastoralnom centru. Ali sve što ovdje čujemo trebamo pretočiti u djela u našim životima, na našim radnim mjestima, u krugu u kojem se krećemo… Ne samo u riječi. I tako pomažemo svećenicima i sudjelujemo u apostolatu.«
Četrnaest godina u Ludbregu djeluje i biblijska grupa. Vjeroučiteljica Kata Nakić njezina je aktivna članica. »Rad naše grupe prate svećenici, a ponekad ako su zauzeti drugim obvezama, snađemo se pa i sami na temelju čitanja osmislimo svoje osvrte. Čitamo i razmatramo četvrtkom Riječ koja nas čeka u nedjelju na misi.
Najvažnije nam je da se svi članovi uključuju, da zajednički lomimo Božju riječ«, pojašnjava vjeroučiteljica Nakić. Majka je petero djece, koja su u dobi od fakulteta do osnovne škole. Svojim vjeroučiteljskim pozivom pridonosi i u katehezama u župi. Premda je u Ludbregu na nedjeljnim misama po pitanju mladih daleko povoljnija slika nego u možda nekim drugim hrvatskim sredinama, vjeroučiteljica Nakić smatra da je velika zadaća na roditeljima kada je riječ o uključivanju mladih u Crkvu. »Djeca i mladi najčešće su vrlo vjerne preslike svojih roditelja. Onda, ako roditelji žive vjeru, to će se odraziti i u životima njihove djece. Šteta je kada vidimo roditelje koji djecu dovezu pred crkvu, na misu jer ono, eto, mora te godine na prvu pričest ili krizmu, pa se misa mora ‘odraditi’. Najbolje je kada roditelj svoje dijete prati, kada je uz njega prisutan, kada sve prolazi zajednički s njim«, dodaje.
Ima mjesta i za »pastoralne inovacije«
Za mlade je vjernike u župi na raspolaganju program »Teen Star«. Ludbreški pastoralni centar mjesto je i duhovnih obnova za djevojke, mlade obitelji i bračne parove. Od prije dva ljeta u Ludbregu je pokrenuta »pastoralna inovacija« – ljetni oratorij za djecu. O njemu nam je više rekla s. Marija Karla Ivančić, jedna od triju sestara milosrdnica na službi u Ludbregu. »Isprva su roditelji bili i pomalo sumnjičavi. Oratoriji su nešto što se obično vezuje uz gradove i posebno uz salezijance. Ali čim su vidjeli u kojoj ih mjeri naši oratoriji rasterećuju u nekim obvezama, brzo smo ih privukli. Sada puno unaprijed trebamo planirati aktivnosti oko oratorija«, pojašnjava kroz osmijeh redovnica. Povjereni su joj i vjeronauci za prvopričesnike i razne radionice koje u ludbreškom pastoralnom centru okupljaju školarce. Rodom je iz Ludbrega pa joj privlačenje Ludbrežana u život župe dolazi s lakoćom.
Od »udarnih dana« do »manjih događaja«
Brojna su redovnička i svećenička zvanja kroz povijest došla iz Ludbrega. Jedno od njih dala je i obitelj vjeroučitelja Dejana Dodleka, čiji je brat svećenik Tomislav Dodlek, trenutačno župnik u Svetom Iliji. Zajedno s Ivicom Havaićem, koji je angažiran oko župnoga pastoralnoga vijeća, orisao je »redovitost« u Ludbregu. »Udarni dani« u godini su ludbreška Sveta nedjelja u rujnu i Tijelovo, ali i razni nacionalni susreti i hodočašća kada se oko pripreme i organizacija traži poseban angažman aktivnih laika. U župi se, kažu Dodlek i Havaić formirala skupina vjernika koji iza sebe imaju već godine iskustva u organizaciji različitih proslava. Župniku su na raspolaganju i oko »manjih događaja« – uređenja Isusova groba, postavljanja i izrade jaslica, sve do čišćenja crkve i raznih fizičkih radova oko farofa i pastoralnoga centra.
Uz Varaždin, Ludbreg je jedno od središta u koje poslom gravitiraju ljudi iz manjih sredina. Razvijena je i lokalna industrija koja nudi radna mjesta i uspijeva koliko-toliko domaće ljude zadržati od »primamljivih« ponuda boljega života u inozemstvu. Mnogi župljani zato mogu pridonijeti i u karitativnom pogledu. U župi je aktivan Caritas, posebno kada treba priskočiti staračkim domaćinstvima koja se nalaze u seocima po okolici Ludbrega. Potrebitima se pomaže u nekvarljivim namirnicama, poslovima oko kuće, ali i jednostavnim susretom. I tiho djelovanje Caritasa pripada redu jednoga od »manjih događaja« koji se događaju iza kulisa ludbreškoga svetišta.
Ludbreg – Župa Presvetoga Trojstva
