Svojim geostrateškim položajem i zemljopisnom raznolikošću Hercegovina »oslikava« cijelu Europu. Od neretvanske plodne nizine preko krša, visoravni, šuma i voda do najviših planinskih vrhova. Od europskoga biljnoga i životinjskoga svijeta u Hercegovini je sve sadržano, štoviše i ono što ne postoji drugdje u Europi. U takvoj raznolikosti smještena je župa Čitluk koja je posvećena Kristu Kralju. Najveći dio župe obuhvaća Čitluk, hercegovački gradić »išaran« obiteljskim kućama, manjim brojem zgrada te trgovinama i obrtničkim objektima. U njemu je sadržana hercegovačka stvarnost. Župa se nalazi u Broćanskom dekanatu Mostarsko-duvanjske biskupije. Pripadaju joj mjesta Čitluk, Potpolje i Služanj. Župom upravljaju hercegovački franjevci, a župnik je fra Miro Šego.
Iskusni pastoralac župnik o. Šego ističe da je ondje narod s vjerom živio i preživio. Crkva je uvijek odgovarala na pastoralne potrebe pa je tako župa u Čitluku osnovana 1920. odvajanjem od tada velike župe Gradnići. U početku fratri su u samom središtu započeli graditi veliku zgradu, tzv. rezidenciju, s nakanom da bi s vremenom u Čitluku bio izgrađen i franjevački samostan. Zgrada rezidencije završena je tridesetih godina, a uz kuću je izgrađena i župna crkva za tadašnje potrebe. S vremenom fratri su kanili graditi veću crkvu, ali je sve poremetio Drugi svjetski rat. »Pred kraj rata, a posebno u poraću partizani su ubili velik broj župljana, a među njima i tadašnjega čitlučkoga župnika fra Jaku Križića«, navodi župnik o. Šego.
»Dolaskom u Čitluk partizani su zauzeli zgradu rezidencije u koju su naselili svoje kadrove, a fratri koji su se zatekli bili su ograničeni na samo mali dio te zgrade. S vremenom je u istoj zgradi osnovana i pučka škola tako da su sve vrijeme vlasti prisiljavale fratre da napuste zgradu, što se i dogodilo 1963. Fratri su bili primorani napraviti novu crkvu i kuću koja je bila izvan središta mjesta i tu se i danas nalazi središte župe, s kućom i župnom crkvom.« Predstavljajući župu, o. Šego ističe da danas ima još jednu filijalu, a to je mjesto Služanj. »Župa ima oko 1350 obitelji u kojima živi oko 5000 vjernika, a 99 posto je katolika. Prošle godine u župi je kršteno 72 djece, a umrlo je 47 osoba. Broj krizmanika ovisi o generaciji. Prošle ih je godine bilo 68, a prvu je pričest primilo 71 dijete. U župi se godišnje vjenča 30-ak bračnih parova. To je samo broj vjenčanja u Čitluku jer tu su mladići iz župe koji se vjenčavaju u župama mladenka.«
Od pastoralnih aktivnosti u župi se redovito svakodnevno slavi misa ujutro i uvečer, a nedjeljom je šest misa: pet u župnoj, a jedna u filijalnoj crkvi u Služnju. Godišnje se u župi podijeli oko 60 000 pričesti. Redovito se obilazi i bolesne u župi i one koji ne mogu sudjelovati na misama. Svakoga prvoga petka u mjesecu svećenici obilaze dio vjernika i nose pričest u obitelji. »Pet misa imamo u župnoj crkvi zbog toga što velik broj vjernika sudjeluje u nedjeljnim misama, a prostor je malen. Kad je crkva građena 1963. – 1965. župa je bila puno manja i zadovoljavala je potrebe tadašnjega broja vjernika. Danas je crkva premala za broj vjernika, tako da se godinama već razmišlja o gradnji nove i veće župne crkve. U posljednje dvije godine izgradili smo crkvu u Služnju jer je to bilo doista potrebno. Crkva je građena isključivo od donacije vjernika i nekih državnih institucija. Drugih sredstava nema.«
Život župljana odvija se i u svakodnevnim pobožnostima. Svakodnevno prije večernje mise u crkvi se moli Gospina krunica. Svakoga četvrtka nakon večernje mise je klanjanje Presvetom Sakramentu. Svake prve subote u mjesecu u kapelici crkve je klanjanje Presvetomu od podne do pola noći. Ponedjeljkom se poslije mise moli krunica Ranama Isusovim za zdravlje obitelji. Slave se redovite mise zornice, koje su dobro posjećene, a kroz korizmu križni put. Od redovitih pobožnosti tu je i 13 utoraka sv. Anti. »U proslavi 100. obljetnice Gospinih ukazanja u Fatimi župu smo 13. svibnja 2016. posvetili Bezgrješnom Srcu Blažene Djevice Marije te svake nedjelje nakon misa molimo zajedno s narodom posvetnu molitvu Bezgrješnomu Srcu Marijinu. Svake godine u župi imamo organiziranu devetnicu Duhu Svetomu.«
»Kroz devet dana molitvom krunice, misom i svakodnevnom molitvom pred Presvetim Sakramentom pripremamo se za proslavu blagdana Duhova. Trudimo se potaknuti obitelji da u što većem broju sudjeluju u životu župe, a posebno naglašavamo važnost obiteljske molitve. Koliko imam informacija, ipak još u dobroj mjeri postoji obiteljska molitva iako je sve više utjecaja sa svih strana da se ona umanji«, navodi o. Šego.
Tu su i druge aktivnosti u radu sa župljanima. Najbrojniji su dakako mladi iz bratstva Frame, to su redovito srednjoškolci i studenti. Uz njih su i dvije skupine osnovnoškolaca koji su u ogranku Frame. Učenike 5. i 6. razreda okuplja »Mini Frama«, a one 7. i 8. razreda ogranak »Glasnici Frame«. Ukupno je uključeno 200-tinjak mladih i djece. Zatim je tu skupina od 65 ministranata koji su vrlo aktivni u životu župe.
U crkvi su aktivni mali i veliki župni zbor koje vodi s. Slavica Kožul, zbor mladih »Prijatelji« koji okuplja studente iz župe i druge mlade te zbor mladih framaša.
U župi je vrlo aktivna i zajednica Svjetovnoga franjevačkoga reda, koji se okuplja redovito na svoje sastanke svakoga utorka i ima 60-ak članova. »Čitlučki trećari« održali su kontinuitet i onda kad je treći red zapao u ozbiljnu krizu u Hercegovini. Najzaslužniji je dakako njihov dugogodišnji voditelj fra Kamilo Milas. »Redovito održavamo katehezu mladih, posebno onih koji se pripremaju za sakramente prve pričesti i krizme. Na teritoriju župe imamo osnovnu i srednju školu. U osnovnoj školi uz katehiste djeluje i s. Slavica Kožul kao vjeroučiteljica, a u srednjoj uz katehistice djeluje i župni vikar fra Goran Azinović kao vjeroučitelj«, ističe župnik.
Poletni župni vikar o. Goran Azinović, koji je posebno aktivan u radu s mladima, ističe da je zamjetan nedostatak svjetlosti u životu svakoga od njih. »Svi su grijesi jednaki. Postoji samo jedan grijeh: ne znati upijati svjetlo. Kad tu sposobnost izgubimo, moguće su sve vrste grijeha«, navodi o. Azinović. »Jednostavno mladima treba ponuditi svjetlo, a to svjetlo jest nada, jest osoba Isusa Krista. Današnji mladi čeznu za svjetlom. Svi će problemi postati maleni i neznatni onoga trenutka kad svjetlo u njihovu životu postane toliko veliko i jako da obasja stazu njihova života. Stoga mladima samo trebamo obasjati put, a na njima je da postanu putnici vlastitih putova. Jer mladi vole smjerokaz, a sve više od toga njih guši. Stoga nudimo im put Isusa Krista. Papa Franjo možda je najbolje rekao da život nije kolač niti se živi po receptu. Život je uvijek čudesno nepredvidljiv i treba ga prihvaćati onakvim kakav nam dolazi ususret. Jer ne oblikujemo mi život, nego život oblikuje nas, stoga ljudi nisu ograničeni ni mjestom rođenja ni bojom kože, nego količinom nade koju nose u sebi. Više od očiju i uma mladi trebaju otvoriti svoje srce, jer srce je jedino sposobno ući u starost. Oči će oslabiti, um će popustiti, a jedino srce je sposobno ne ostarjeti u našoj starosti. Stoga ako mladi žele biti ‘vječno mladi’, neka čuvaju svoje srce čistoćom i iskrenošću, jer samo se srcem dobro vidi, kako je uskliknuo Mali princ«, kaže župni vikar o. Azinović.
