Svi koji u Rijeku dolaze autobusom naći će se na kolodvoru koji zbog svoje neuglednosti ne ostavlja dojam gradske reprezentativnosti. Na trgu Žabica pogled može lutati između nekoliko trgovina, lijepe zgrade muzeja ili pogleda na more, no vizurom dominira velebna crkva s karakterističnim ciglastim prugama, koja neodoljivo podsjeća na lurdsko svetište. I ne bez razloga jer je upravo po uzoru na tu francusku baziliku početkom 20. stoljeća izgrađena crkva Gospe Lurdske. Ona se prostire na dvije razine – u donjem je dijelu kripta s grobom sluge Božjega fra Ante Tomičića i suvenirnica, a na gornjoj se razini, kojoj se pristupa vanjskim stubištem, nalazi prostrana crkva.
Na trgu Žabica, smještenu uz riječku Rivu, kapucini su prisutni više od četiri stoljeća; na tom su mjestu izgradili svoj prvi samostan u Hrvatskoj 1601. godine. Odoljevši kroz povijest mnogobrojnim izazovima i režimima, sve do danas zadržali su kapucinsku jednostavnost i poniznost.
Danas župom Gospe Lurdske, koja pripada Prvostolnomu dekanatu Riječke nadbiskupije, osnovanom 1923. upravlja fra Eugen Pavlek, koji je u župi od 2014. godine.
Analizirajući župnu statistiku, vidljivo je da se broj krštenja, prvopričesnika, krizmanika, vjenčanja, pa i sprovoda prepolovio u drugom desetljeću u odnosu na prvih deset godina njegova župnikovanja. U prvih devet mjeseci 2024. bilo je 10 krštenja, samo tri vjenčanja i 25 sprovoda. Prvopričesnika je bilo 39 te 25 krizmanika. »Kad se gledaju ti brojevi, može se postaviti pitanje o egzistenciji i budućnosti ove župe, osobito zbog stalnoga iseljavanja stanovništva iz gradskih sredina. Na prvi pogled može se činiti da župa Gospe Lurdske nema svijetlu perspektivu. No kako se nalazimo na frekventnom mjestu kod autobusnoga kolodvora, k nama dolaze mnogi iz drugih dijelova grada i okolice, pogotovo na ispovijed, tako da smo postali svojevrsna ispovjedaonica grada. Svi ti izazovi traže od nas prilagodbu pastoralnih aktivnosti«, napominje župnik i samostanski vikar o. Pavlek, koji je ujedno bolnički kapelan KBC-a Rijeka.
U župi se nedjeljom slave četiri mise, na koje dođe oko tisuću ljudi, a svakim je danom jutarnja i večernja misa. »Na dolazak župljana na misu utječe i specifična konfiguracija župe. Crkva se nalazi na rubu župnih granica pa je nekima lakše otići u okolne župe nego se uspinjati stubama ili ići autobusom. Tako mnogi koji su na rubu naše župe gravitiraju prema susjednim župama«, govori o. Pavlek.
Uz Leopolda Bogdana Mandića u kapucinskom samostanu na Žabici portir i sakristan bio je fra Ante Tomičić posljednje 34 godine života. Kako svjedoče župljani, on je bio prvi čovjek s kojim su se mnogobrojni koji su dolazili u samostan susretali. »Svi ga pamte kao blagoga i umirujućega čovjeka, osjetili su da je kod njega nešto posebno, držali su ga svetcem«, kaže župnik Josip Pavlek i ističe da se čeka čudo da proces beatifikacije može završiti. U kripti, donjoj crkvi, počiva Tomičićevo tijelo pa se kod njegova groba ponedjeljkom slavi jutarnja misa, a svakoga 25. dana u mjesecu u gornjoj je crkvi molitva za zagovor sluge Božjega fra Ante Tomičića nakon večernje mise.Župnik kaže da župu nosi jezgra ljudi koji su godinama povezani sa samostanom i župom, čiji su roditelji nekada ranije rasli i stvarali župu. »Na području župe mnoge su vjerske ustanove, poput Ordinarijata, Hospicija ‘Marija Krucifiksa Kozulić’, samostana Družbe sestara Presvetoga Srca Isusova, Svećeničkoga doma, Nadbiskupijske škole za crkvenu glazbu i Katoličke osnovne škole ‘Josip Pavlišić’, ali i niz fakulteta te KBC Rijeka«, kaže o. Pavlek. Ponosno ističe da je u tom samostanu kratak dio svojega života proveo sv. Leopold Bogdan Mandić, a čak 34 godine sakristan i portir riječkoga kapucinskoga samostana bio je sluga Božji fra Ante Tomičić.
U riječkom kapucinskom samostanu – koji je nekada bio i kuća novicijata – danas živi i gvardijan i župni vikar fra Miljenko Vrabec, fra Zlatko Josip Šafarić te od rujna ove godine fra Mario Berišić. O posebnosti riječkoga samostana gvardijan Vrabec kaže: »Za izgradnju sadašnje crkve najviše je zaslužan bio fra Bernardin Škrivanić, prvi provincijal Hrvatske kapucinske provincije. Razboljevši se od tuberkuloze, otišao je 1902. na hodočašće u Lurd i ozdravio od tada gotovo neizlječive bolesti. To je još pojačalo njegovu pobožnost prema Bogorodici pa je 1908. pokrenuo list ‘Gospa Lurdska’ te milodarima vjernika gradio njoj posvećenu crkvu. Kako je u to vrijeme Rijeka bila vjerski nepoučena, odlučio je uz crkvu osnovati i ‘Kuću dobre štampe’ i izgraditi tiskaru ‘Miriam’ u kojoj je tiskao molitvenike, prijevode duhovne literature, knjige o lurdskim ukazanjima, ali i mjesečnik. Kapucini su pokrenuli i dnevnik ‘Riječke novine’ kao oporbu tadašnjim liberalnim listovima«, kaže o. Vrabec.
Kao župni vikar on se uključio u rad s krizmanicima, ali i pokrenuo biblijsku skupinu kada je prošle godine došao na službu u Rijeku. »I ranije sam vodio te skupine i vidio sam da ljudi dobro reagiraju. Redovito dolazi 45 sudionika iz cijeloga grada i pokušavam da u predavanjima, koja uključuju i audiovizualne materijale, vjernici dobiju što cjelovitu informaciju o Bibliji. No Božja je riječ i navještaj, pa svjedočimo i nekim promjenama kod onih koji nastoje živjeti po Božjoj riječi.«
Vjernička župna jezgra kod riječkih kapucina okuplja se u župnom zboru, koji djeluje već više od sedam desetljeća. Posljednje dvije i pol godine orguljašica je Mateja Bačić, a naslijedila je dugogodišnju voditeljicu s. Fidelis Levantić, služavku Maloga Isusa koja je zbor vodila od 1971. godine. Među pjevačima je Željka Kovačić (46) koja je kao djevojčica pjevala i u dječjem župnom zboru, a upravo ju je druženje u župi u mladenačkim danima dovelo do upoznavanja današnjega supruga. Pjevačica Miroslava Raffaelli (58) druga je generacija u župnom zboru jer je i njezina majka pjevala. »Sedamdesetih godina došla je s. Fidelis koja nas je vodila do 2022. godine, kada su časne otišle iz župe. To nam je svima teško palo, puno se godina i uspomena skupilo za to vrijeme. Sada se snalazimo s novim voditeljima. I dalje smo složna zajednica, družimo se i poslije mise, zajednički slavimo rođendane«, kaže Miroslava Raffaelli. »Kada zatvorim oči, sjetim se u djetinjstvu kako je ova crkva bila krcata, pucalo je sve ‘po šavovima’, na ponoćku se nije moglo ući ni izići«, svjedoči naša sugovornica s višegodišnjim pjevačkim stažem.
Na području je župe Osnovna škola Brajda, a tamo je vjeroučitelj Nikica Sabljak (53), koji ističe lijepu suradnju s kapucinima, ali i to kako je djecu teško zainteresirati za vjerske aktivnosti uz mnogobrojne druge. »Budući da je crkva posvećena Blaženoj Djevici Mariji, vjernici vole ovamo doći, a kapucini su i poznati ispovjednici. Posebno je svečano za blagdan Gospe Lurdske, tada na misu dođe mnogo starijih i bolesnih i podijeli se sakrament bolesničkoga pomazanja. A i druge aktivnosti na razini Riječke nadbiskupije znaju se ovdje organizirati jer je crkva zaista velika«, napominje Sabljak.
Već je u pet saziva župnoga pastoralnoga vijeća aktivan župljanin Franči Fabijanić (81) koji je 2003. godine zajedno s Ornelom Boseglav pokrenuo župni Caritas, a svojim glasom dio je i župnoga zbora. »Već smo ranije imali komisiju za Caritas, no odlučili smo oformiti skupinu volontera i župni Caritas. Bilo je mnogo trećoredaca starije dobi i dosta ih je bilo nemoćnih, samih, a neki su bili i u potrebi pa smo im nosili pakete čak i izvan granica župe«, kaže Fabijanić. Sada dva puta mjesečno dođe 15-ak korisnika po konzerviranu hranu, a za Uskrs i Božić podijele 70-ak paketa potrebitima. U Caritas se odlučio priključiti i bračni par Nikodem Flego i Linda Feranda Flego. »Odlučili smo volontirati jer vjerujemo da naša zajednica na taj način biva jačom u svijetu u kojem se često zaboravlja na one najranjivije«, kažu supružnici i objašnjavaju da župljani pokazuju solidarnost s potrebitima jer se odazivaju na akcije župnoga Caritasa tijekom godine.
Trag u kapucinskoj župi u Rijeci ostavlja i Nikola Kovačić. Osim što svira na večernjoj misi, još je radosniji kada dođu predbožićni dani. Upravo je njemu od 1996. pa do danas povjereno uređenje jaslica u župnoj crkvi. Velik je to pothvat jer se jaslice protežu na 100 kvadrata, a dolaze ih vidjeti vjernici i turisti ne samo iz Rijeke i okolice, nego i drugih hrvatskih gradova. »I doma sam izrađivao jaslice, no kako sam imao sve više i više figurica, prostor u stanu bio je premalen da ih sve postavim. Onda sam svoj talent odlučio pokazati u župi. Cijele godine radimo na pripremi jaslica, stavljamo 40-ak velikih figura, a izrađujem ih prema kipovima poznate kiparice Alojzije Ulman. Ona je napravila osnovne figure svete Obitelji i kraljeva, a onda sam kasnije na njezinu predlošku izradio nove figure«, objašnjava Kovačić.
