Ljubav je zadivljujuća i najmoćnija emocija koju čovjek može osjetiti. Stoljećima je intrigirala pjesnike, filozofe, znanstvenike koji su ju pokušali opisati, opjevati, objasniti. Prožima se u svim razvojnim fazama pojedinca, karakteristična je za sve ljudske zajednice i zbog nje su ljudi u stanju činiti neobjašnjive i gotovo pa nemoguće stvari.
U svojoj srži, ljubav je biokemijski i neurobiologijski fenomen. Kad se osoba zaljubi, mozak ispušta koktel neuroprijenosnika i hormona – dopamin, oksitocin i serotonin – koji stvaraju osjećaje euforije i privrženosti. To je poput prirodnoga uzbuđenja, ostavljajući pojedinca da žudi za još više toga emocionalnoga naleta.
Prvo iskustvo ljubavi koje tko iskusi jest majčinska ljubav, koju osoba dobiva kroz toplinu, njegu, naklonost putem dodira. Topla i nježna roditeljska ponašanja stvaraju zdrave temelje kako bi pojedinac stvorio sposobnost formiranja intimnih i emocionalnih veza s drugim ljudima.
S ljubavlju se lakše odrasta
Dodiri, poljupci, zagrljaji, kao obrasci ponašanja koji odražavaju ljubav tijekom djetinjstva oblikuju ljudsku percepciju ljubavi u budućnosti, a djeca putem takvih ponašanja razvijaju osjećaj sigurnosti i privrženosti s roditeljima, što im omogućuje razvoj emocionalne i socijalne inteligencije. Ljubav je važan čimbenik u izgradnji i razvoju zdrave, stabilne i jake osobnosti, a nedostatak ljubavi, osobito u ranom djetinjstvu, može izazvati različite psihološke poremećaje i psihosomatske bolesti te razviti otuđenost. Ljubav predstavlja jednu od važnih ljudskih potreba, a neuspjeh u zadovoljenju te potrebe predstavlja osnovni uzrok emocionalne neprilagodbe.
Ljubav nosi različite maske: romantičnu ljubav, platonsku ljubav, obiteljsku ljubav i ljubav prema sebi. Svaki oblik ima svoju jedinstvenu dinamiku i izražaj. Romantična ljubav raspiruje strast, a platonska ljubav potiče duboke veze. Obiteljske veze osiguravaju stabilnost, a ljubav prema sebi temelj je svih drugih ljubavi.
Opterećenje bajkama
Nerijetko ljudi imaju potrebu idealizirati odnose, pa tako i ljubav. Opterećeni društvenim pritiscima i bajkama koje naglasak stavljaju na »sretno do kraja života«, ljudi su skloni imati nerealna očekivanja, a time i veća razočaranja. Ljubavne priče iz stvarnoga života mnogo su složenije. Odnosi zahtijevaju trud, toleranciju, prihvaćanje i komunikaciju. Ljubav nije odredište, to je putovanje. Riječ je o zajedničkom rastu, prevladavanju oluja i slavljenju zajedničkih trenutaka. Ljubav nije linearan put; to je vijugavo i krivudavo putovanje s preokretima, zavojima i zaobilaznicama, opterećeno nesuglasicama i svakodnevnom rutinom. Od početnoga zanosa, strasti i idealiziranja osobe, na površinu izlaze nesavršenosti koje su oduvijek bile prisutne, ali nisu bile u žiži pozornosti. S prolaskom vremena, nastupa stvarnost koja zahtijeva prihvaćanje nesavršenosti i mana i odabira bivanja s tom osobom iako više nije sve tako idealno.
Bajke predstavljaju besprijekorne protagoniste – prinčeve i princeze koji utjelovljuju ljepotu, dobrotu i vrlinu. Ali stvarni su ljudi nesavršeni, sa svojim trenutcima slabosti. U bajkama ljubav cvjeta bez napora. U stvarnosti, to zahtijeva napor. Važni su komunikacija, tolerancija i empatija.
Poželjne nesavršenosti
Ljubav nije pasivno stanje, to je aktivan izbor. To su kasnonoćni razgovori, zajednički smijeh i potpora u teškim vremenima. »Sretno do kraja života« podrazumijeva konačnost, ali ljubav se razvija; ona je dinamičan proces. Odnosi se mijenjaju, prilagođavaju i transformiraju. Čarolija nije u kraju, nego u svakodnevnim trenutcima – svakodnevnim rutinama, zajedničkim obrocima i malim gestama ljubavi. Prava ljubav prihvaća nesavršenost. To je način na koji se partnerove oči naboraju kad se smiješe, način na koji osoba svojega partnera drži za ruku tijekom životnih oluja. I upravo te nesavršenosti i njihovo prihvaćanje daju osobnost svakoj vezi.
Umjesto »sretno do kraja života«, naglasak treba biti na »autentično do kraja života«, jer ljubav se ne odnosi na završetke nego je riječ o poglavljima koja partneri pišu zajedno. Jedino je autentična ljubav oslobađajuća, a neograničavajuća. Ne zahtijeva ovisnost o drugoj osobi, nego potiče rast i slobodu. Oni ljudi koji ljubav doživljavaju kao transakciju, očekujući da će ljubav biti uzvraćena na isti način na koji je i dana, nerijetko se razočaraju i osjećaju prevarenima. No iskrena je ljubav nesebična, daje bez očekivanja bilo čega zauzvrat. Ljubav jednostavno nije transakcija, ona je dar i darivanje.
»Ubojice ljubavi«
Ljudi nerijetko imaju iluzije o ljubavi i u ljubavi. Jedna od njih jest to da se često zaljubljuju u idealiziranu inačicu nekoga, u projekciju vlastitih želja i fantazija. Ta idealizirana slika onemogućuje im da uvide partnerove nesavršenosti, stvarajući na taj način iluziju savršenstva. No kako se odnos produbljuje, početna zaljubljenost gubi na svojem intenzitetu, stvarnost dolazi na vidjelo, a time i sve partnerove mane i nesavršenosti. Odjednom, besprijekorna fasada puca, otkrivajući svu partnerovu ranjivost i ograničenja, idealizirana projekcija sukobljava se sa stvarnošću i nastupa šok praćen neizbježnim razočaranjem. Perfekcionizam i potraga za savršenim partnerom jedan je od »ubojica« ljubavi. Savršenstvo je neljudsko, a prava ljubav temelji se upravo na prihvaćanju nesavršene stvarnosti.
Prava ljubav podrazumijeva ranjivost. Otvoriti vlastito srce znači riskirati povrijeđenost, odbačenost i razočaranje. Ipak, u toj ranjivosti leži istinska veza, a povjerenje je ljepilo koje drži ljubav zajedno. Ljubav nije uvijek ugodna, može biti bolna i srceparajuća, jer gubitak, izdaja i neuzvraćena ljubav ostavljaju ožiljke. No te rane oblikuju pojedinca, uče ga otpornosti i empatiji, a ljubavna gorčina predstavlja svakodnevni podsjetnik na vlastitu ljudskost.
Kad je ljubav zdrava…
Zdravi odnosi temeljeni su na nesebičnoj, iskrenoj i otvorenoj ljubavi. U zdravoj ljubavi svaki pojedinac zadržava osjećaj sebe, poštujući osobne, ali i partnerove granice. U zdravoj ljubavi ni jedan od partnera ne gubi osjećaj vlastite vrijednosti i vlastitoga identiteta, otvoreni su jedno prema drugomu u svim aspektima života. Nadalje, u zdravoj su ljubavi na cijeni ljubaznost i brižnost, bez straha da će ljubav druge osobe biti izgubljena ako tko kaže ili učini pogrješnu stvar. Ljudi u zdravim vezama potiču jedni druge da se brinu za vlastite potrebe, cijene neovisnost bez pokušaja kontroliranja ponašanja ili nametanja potreba drugoj osobi i jednaki su u donošenju odluka, davanju mišljenja ili dijeljenju vlastitih ideja. Nesuglasice se javljaju u svakoj vezi, a zdrava ljubav osigurava zdravu raspravu kako bi se došlo do obostrano prihvatljivoga rješenja.
U zdravoj ljubavi partneri se međusobno prihvaćaju onakvima kakvi jesu, uključujući mane i nesavršenost, prihvaćaju promjene u interesima, ciljevima i vrijednostima koje se neminovno događaju. Slika ljubavi nije simbiotski odnos nego upravo suprotno, mogućnost zadržavanja individualnosti, što uključuje imanje aktivnosti izvan veze i bez partnera. Zdrava veza uključuje dijeljenje najdubljih osjećaja i misli s partnerom i osjećaj povezanosti na emocionalnoj razini, kao i poticanje jedno drugoga da slijede svoje snove. I osobito važno, zdrava komunikacija partnera koji razgovaraju o svakodnevnom životu, uspjesima i neuspjesima, koji slušaju bez prosuđivanja i osuđivanja čak i kad se ne slažu s tuđim mišljenjem pridonosi njegovanju zdrave veze.
Izoliranje i manipuliranje
Zdrav odnos može pružiti potporu, ljubav i osjećaj povezanosti za pojedinca, ali nisu svi odnosi zdravi. Nezdravi odnosi mogu biti štetni i negativno utjecati na dobrobit pojedinca. Nedostatak povjerenja, poštovanja, komunikacije ili potpore neka su od glavnih obilježja nezdravih odnosa i nezdrave ljubavi.
Nezdrava ljubav može se suptilno uvući u odnose, utječući na osobno blagostanje i sreću. Iako ni jedna veza nije savršena, veza temeljena na nezdravoj ljubavi može biti iznimno štetna za mentalno zdravlje i dobrobit pojedinca. U nezdravoj ljubavi odnos nije ravnopravan i pošten, to je odnos u kojem jedna osoba dominira drugom, donoseći odluke bez zajedničkoga dogovora. To je odnos u kojem jedan od partnera pokušava drugoga izolirati od njemu dragih i bliskih osoba, braneći mu održavanje kontakata s drugim ljudima. Izoliranje kao oblik manipulativnoga ponašanja čini se na vrlo suptilne načine, s ciljem posjedovanja partnera. U nezdravoj vezi izostaje učinkovita komunikacija, pri čemu jedan ili oba partnera ne mogu izraziti svoje potrebe, osjećaje i granice, što često dovodi do nesporazuma i ljutnje.
Strah od samoće
Nezdrave veze ne njeguju povjerenje, što potiče razvoj osjećaja nesigurnosti. Nedostatak poštovanja i potpore još su neke značajke nezdravih ljubavnih odnosa, a nedostatak granica i nedostatak poštovanja prema partnerovim granicama nužno dovodi do osjećaja ogorčenosti i nedostatka autonomije. U nezdravoj ljubavi sukobi se rješavaju nezdravim sredstvima poput vikanja, vrijeđanja ili fizičkoga nasilja, a nije rijetko ni da jedan od partnera pokušava kontrolirati drugoga na način da oblikuje njegov život, govoreći mu što treba raditi, misliti i osjećati u svim aspektima života. I u konačnici, ljudi u nezdravim odnosima polako se gube u manipulacijama druge osobe; sebe vide kao neuspješne, one koji su učinili nešto loše, a upravo se taj osjećaj krivnje neprestano rabi kao oružje protiv njih samih.
Ljudi zaglave u nezdravim vezama ne zato što toga nisu svjesni nego zbog straha, a strah od samoće i nisko samopouzdanje snažni su motivatori za ostanak u vezama. Većinom su ljudi duboko u sebi svjesni da se nalaze u toksičnoj, nezdravoj vezi, ali taj unutarnji glas dobro je zakopan zbog brojnih strahova koji ih drže u takvim odnosima. Strah od samoće u sebi nosi veliki paradoks – ljudi na određeni način biraju ostanak u toksičnoj vezi zbog straha da će biti sami, a zapravo se cijelo vrijeme osjećaju usamljeno u takvim odnosima jer ne dobivaju potrebnu ljubav, prihvaćanje i brigu koja je u skladu s njihovim potrebama.
U toksičnoj vezi
Nadalje, stil privrženosti koji karakterizira osobu, koji je razvila u ranim godinama života, uvelike određuje hoće li ona ući u toksičnu vezu i/ili ostati u njoj. Ako je dijete odrastalo na način da njegove emocionalne potrebe nisu bile adekvatno zadovoljene, vrlo će ga vjerojatno u odrasloj dobi privući partner koji »njeguje« stilove ponašanja na koje je naviknuo u ranom djetinjstvu. Ljudi koji imaju anksiozni stil privrženosti teže napuštaju nezdrave veze. Pojedincima koji se nadaju da će se osoba s kojom su u vezi promijeniti, što je pravi recept za razočaranje, dodatno je otežano uočiti sve one signale koji ukazuju na to da je riječ o toksičnoj vezi.
Još jedan od razloga zašto ljudi ostaju u toksičnim vezama jest gubitak identiteta koji je »nastupio« upravo u toj vezi, kao i osjećaj krivnje koji se osobi svakodnevno »servirao« u odnosu, tako da u konačnici osoba sebe krivi za sve što je pošlo po zlu i u sebi vidi problem, a ne u samoj vezi. Vjerovanje da su veze teške može dodatno onemogućiti osobi koja je u toksičnoj vezi potpuno osvijestiti da je preuzela ulogu žrtve. Da, veze su teške i zahtijevaju rad, ali ne toliko teške da je nužno žrtvovati vlastite vrijednosti ili vlastiti osjećaj sebe. Odnos bi trebao biti stabilna i sigurna snaga u životu, a ne uzrok nevolje ili odvajanja od autentičnoga ja.
Prijateljstvo na kušnji
Toksični odnosi štete vlastitomu mentalnomu zdravlju, samopouzdanju i ukupnomu blagostanju; oni su emocionalno, fizički i mentalno iscrpljujući, razvijaju kod pojedinca osjećaj bespomoćnosti, nesigurnosti i traumatiziranosti. Ako takva veza dugo traje, osobe s vremenom postaju desenzibilizirane na toksična ponašanja, teško ih prepoznaju i ponašaju se u skladu sa zahtjevima toksičnoga partnera.
Važno je napomenuti da nisu sve veze s lošom komunikacijom toksične. Loša komunikacija može biti posljedica razlika u stilovima komuniciranja, sukoba različitih osobnosti ili neriješenih problema. Nasuprot tomu, toksične veze karakteriziraju obrasci ponašanja koji su namjerno štetni.
Toksični odnosi mogu se pronaći u svim područjima života, uključujući prijateljstva, obiteljske odnose i odnose na radnom mjestu. Iako su romantične veze često prva vrsta veze koja osobi padne na pamet kada se govori o toksičnim vezama, važno je prepoznati da se toksičnost može pojaviti u bilo kojoj vezi. U romantičnoj vezi toksično ponašanje uključuje kontrolirajuće ponašanje, manipulaciju, ljubomoru i fizičko ili verbalno zlostavljanje. Otrovno prijateljstvo može uključivati prijatelja koji stalno ponižava, širi glasine ili iskorištava osobu za vlastitu korist. U toksičnom obiteljskom odnosu član obitelji može se koristiti emocionalnom manipulacijom ili osjećajem krivnje kako bi kontrolirao ostale članove obitelji. Toksično ponašanje može se pojaviti i na radnom mjestu, što se naziva zlostavljanjem na radnom mjestu, kada nadređeni omalovažava pojedinca pred drugima, dodjeljuje mu poslove s prekratkim rokovima za njihovo izvršenje ili uskraćuje prilike za napredovanje.
Kronični stres
Štetna ponašanja u toksičnom odnosu, poput kritiziranja, omalovažavanja, manipulacije i kontrole, uzrokuju emocionalni stres, što dovodi do problema s mentalnim zdravljem kao što su tjeskoba, depresija i nisko samopoštovanje. U toksičnom odnosu osoba koja je izložena štetnomu ponašanju počinje sumnjati u vlastitu vrijednost i sposobnosti, osjećajući se kao da neprestano hoda po ljusci jaja, bivajući u stanju pojačane tjeskobe ili straha. S vremenom ti osjećaji postaju intenzivni i dovode do kroničnoga stresa.
Toksični odnosi također utječu na društveno i emocionalno blagostanje pojedinca. Osoba se osjeća odsječeno od svojega sustava potpore jer ju otrovni partner pokušava izolirati od prijatelja i obitelji. Ta izolacija dovodi do nedostatka društvene potpore, koja je neophodna za održavanje dobroga mentalnoga zdravlja. Učinci toksičnih veza mogu trajati dugo nakon što je veza prekinuta. Pojedinci se nastavljaju boriti s osjećajima niskoga samopoštovanja i tjeskobe, što narušava sposobnost stvaranja zdravih odnosa u budućnosti.
Ispunjen i sretan život
Ispunjen i sretan život ovisi o zdravim odnosima. Ti su odnosi često izgrađeni na osjećaju međusobnoga poštovanja, povjerenja i potpore. Razumijevanje razlike između zdravih i nezdravih odnosa ključno je za donošenje odluka o odnosima koje osoba bira imati u vlastitom životu.
Imati zdrav odnos znači da bi oba partnera trebala moći izraziti svoje potrebe i granice te zadržati osjećaj jednakosti u vezi. Za održavanje zdrave veze važno je dati prioritet vlastitomu tjelesnomu i mentalnomu zdravlju i biti spreman raditi na svim izazovima koji se mogu pojaviti.
