Adventski dani 2021. godine u životu Zagreba više podsjećaju na roman znanstvene fantastike nego na realnost, što se pogotovo pokazalo u njihovu odnosu prema obiteljima korisnicama mjere roditelj odgojitelj. Da je netko prije nekoliko desetljeća napisao da će u doba izumiranja hrvatskoga naroda majke troje ili više djece iz tih obitelji biti proglašene najtežim proračunskim opterećenjem u najvećem i najbogatijem hrvatskom gradu – dok su raznorazne »hobotnice« i dalje zaštićene više nego endemske vrste – i da za većinu njihove djece ne će biti mjesta u vrtićima, to bi se činilo kao teško fantaziranje. No najave zagrebačkih vlasti pokazale su da ne živi suvremeni čovjek u književnom djelu, nego u stvarnosti koja se baš ovih adventskih dana razotkrila u svojoj surovosti.
Izigrano je predizborno obećanje nove zagrebačke vlasti da ne će dirati u postojeća prava korisnika mjere roditelj odgojitelj. Tom se mjerom Hrvatska napokon približila onim dijelovima svijeta koji su shvatili da što su veće obiteljske potpore, to je veće i sadašnje i buduće obogaćenje društva, ali i proračuna. U tom smislu teško je oprostiva politička trgovina onih stranaka koje su u Gradskoj skupštini za sjednicu zakazanu 9. prosinca najavljivale potporu izmjeni postojećih mjera, ali je nepojmljiva i šutnja sadašnjih državnih vlasti i pravobraniteljskih ureda, čime su pokazali da ih se malo tiče sudbina obitelji u kojima prema podatcima udruženih roditelja živi 20 000 djece. Vrijednost pak obitelji korisnica mjere snažno su nedavno prepoznali svi biskupi Zagrebačke metropolije, Caritas Zagrebačke nadbiskupije i pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško, koji se u ime kardinala Josipa Bozanića susreo s majkama koje se nalaze u neizvjesnosti pred oduzimanjem postojećih prava.
Nedavno su roditelji iz Hrvatske udruge roditelja odgojitelja i u Glasu Koncila iznijeli podatke kojima zorno demantiraju neuvjerljivo obrazloženje predlagatelja ukidanja mjere: »Istina je da je broj novorođene djece u 2020. pao ispod 8000, ali broj trećerođene i više rođene djece porastao je za oko 28 posto, što znači da je ispunjena svrha mjere.«
Drugim riječima, na leđa gotovo 5800 obitelji koje imaju pravo na tu mjeru na sramotan je način stavljen teret s kojim nemaju nikakve veze, a to su nedorasle demografske politike kojima bi se potaknulo rađanje prvoga i drugoga djeteta.
I najave da će se preko noći kao kompenzacija otvoriti nekoliko tisuća mjesta za vrtićku djecu u Zagrebu zvuče neuvjerljivo koliko i priče o djedu mrazu iz mnogima među njima nadahnjujućega prošloga sustava. Takvo je obećanje mogla dati politika koja teško da je ikad nogom kročila u neku prenapučenu vrtićku sobu, koja se dosad nije iskušala u prikupljanju dokumentacije za gradnju objekta takve vrste i koja zacijelo nije provela ni minutu u razgovoru s odgojiteljicama i obiteljima čija su se djeca našla ispod crte na popisima primljene djece.
Umjesto da dodatno osnaže postojeće mjere, da kao kap vode na dlanu drže majke koje su preuzele cjelodnevnu brigu odgoja i podizanja djece jer za to grad nije imao kapaciteta, da pomognu majkama kad podignu djecu vratiti se na »tržište rada«, da prokazuju one koji majke odgojiteljice diskriminiraju kao »neradnice«… većina u zagrebačkoj vlasti najavljenim promjenama odlučila se za brutalne rezove možda najplodnije odluke dosad.
