Na blagdan sv. Roka u nedjelju 16. kolovoza okupili su se u župnoj crkvi Presvetoga Trojstva u Otočcu potomci Roka i Marije Šporčić, koji su se vjenčali točno prije stotinu godina. »Dan Šporčića« bio je i u znaku 122. rođendana i imendana otca, djeda, pradjeda i prapradjeda Roka. Tim je povodom najmlađi sin, župnik i dekan u Otočcu mons. Tomislav Šporčić, izdao obiteljsku monografiju »Sto godina obitelji Roka i Marije Šporčić – Prošlost i sadašnjost«. Knjigu je inicirao i uredio unuk Roka i Marije dr. Ivan Šporčić.
Roko Šporčić i Marija r. Rončević proživjeli su djetinjstvo i mladost za Austro-Ugarske, vjenčali se u doba Kraljevstva SHS, proživjeli Kraljevinu Jugoslaviju i najgore razdoblje komunističkih vlasti. Oslobodivši Otočac i okolicu 1943., partizani su bez ikakva povoda i razloga uhitili, ubili i u Gacku bacili Rokovo tijelo. Nekoliko mjeseci nakon toga, uoči Velike Gospe, na sličan su način ubili Rokova sina, 20-godišnjeg mladića Nikolu. Najmlađi sin Tomislav, koji je i ove godine okupio Šporčiće, rođen je tri mjeseca nakon otčeva ubojstva, a imao je samo 12 dana kad su mu ubili brata.
Majka Marija se do svoje smrti u 52. godini (1953.) brinula za sedmero djece. Unatoč svemu tomu, u 23 godine bračnoga zajedništva Bog im je dao jedanaestero djece, od kojih je osmero osnovalo obitelji. Geni Roka i Marije nastavili su život u 143 osobe, od kojih je većina sudjelovala na susretu u Otočcu. Misno slavlje za pokojne roditelje i sve pokojne iz obitelji slavio je sin Tomislav.
Unuk Ivan po završetku mise predstavio je spomenutu knjigu, naglasivši da su mu nadahnuće za rad na knjizi bile misli pjesme Petra Preradovića »Djed i unuk«, kao i Preradovićeva misao »Narod bez svoje povjesnice, putnik je bez ‘putovnice’«. Za dr. Šporčića je i obitelj bez povjesnice slična čovjeku bez putovnice. Knjiga u prvom dijelu obrađuje povijest obitelji: značenje prezimena i nadimka, njezin migracijski put od austrijske Kranjske preko Gorskoga kotara do obronaka Velebita i dalje u svijet. Donosi također preciznu skicu rodoslovnoga stabla od doseljenja u Kuterevo (oko 1690. g.) do kraja svibnja ove godine.
Zanimljivo je u knjizi također svjedočanstvo svećenika Tomislava o životu obitelji pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća. Drugi dio obiteljske monografije – sadašnjost, svojevrsni je »katalog« obitelji, faktografski popis s adresarom svih članova toga obiteljskoga stabla. »Ovom je knjigom obitelj Šporčić dobila svoju povjesnicu, ima dakle putovnicu, pa neka joj je plodna i sretna budućnost, sretno putovanje kroz prostor i vrijeme«, zaključio je predstavljanje knjige dr. Šporčić.
Nakon tradicionalne, ličke šljivovice, janjetine i pjesme u pastoralnoj dvorani i dvorištu župe, većina nazočnih je obišla rodnu kuću u Dulibama – Lipovlju i grobove Roka i Marije u Kuterevu.
B. Bezjak
