Leon Bloy, Paul Claudel, Paul Bourget, Georges Bernanos, Charles Péguy… samo je manji dio duga popisa imena glasovitih francuskih katoličkih pisaca druge polovice 19. i prve polovice 20. stoljeća, među kojima je bio i Karl-Joris Huysmans.
Flamanskoga podrijetla, rođen je 5. veljače 1848. u Parizu, gdje je i umro 12. svibnja 1907. Sudjelovao je u Francusko-pruskom ratu. U književnost je ušao zbirkom pjesama u prozi »Kutija slatkiša«. U ranim romanima i novelama predstavnik je naturalističke estetike, a romanom »U suprotnom smjeru« iz 1884. udaljuje se od utjecaja Zolina naturalizma. Postavši nakon obraćenja 1892. gorljiv katolik, sva je djela prožeo apologijom katoličanstva, među kojima su romani »Na putu«, »Oblat«, »Lurdsko mnoštvo«, »Ondje«, »Katedrala«. Bio je prvi predsjednik Goncourtove akademije, koja godišnje dodjeljuje uglednu nagradu za književnost.
»Graditelj« Katedrale
»Svi egzegeti Huysmansova djela izričito navode da se obraćenje na katoličanstvo zbilo pod utjecajem kršćanske umjetnosti te da se njegovo pisanje ne može shvatiti ako se ne uzme u obzir ta dvostruka piščeva potraga, duhovna i estetska« (F. Vrančić). U Huysmansovim je romanima središnji lik romanopisac Durtal, autorov fikcijski alter ego. U djela unosi brojne digresije o umjetnosti, povijesti, znanosti, bibliofiliji i religiji pa su spomenuti romani prave enciklopedije. Posebice je kompleksan roman »Katedrala«, prije koju godinu objavljen u prijevodu Božidara Petrača. Kao što su katedrale graditeljska čuda na Božju slavu, može se reći da su tako i Huysmansovi romani veliko svjedočanstvo trajne vjere katoličke Francuske. (L)
