Jutarnja šalica kave mnogima je nezaobilazan način započinjanja dana. Drugi ujutro vježbaju ili trče. Poneki se ujutro prekriže, stave znak križa na čelo, krunicu oko vrata ili se uz upaljenu svijeću pomole. Ti svakodnevni ponavljani oblici započinjanja dana rituali su koji oblikuju svakidašnjicu i dovode je u red. Rutina nerijetko može biti i štetna ako se primjerice međusobna komunikacija supružnika svede na rutinu razgovora o obvezama, ako druženje prijatelja postane rutina koja omogućuje tek površne odnose. No može li rutina postati ritual? Rituali zaista mogu započeti s rutinom, ponavljajućim djelovanjem. Međutim, rituali nadilaze rutinu uz pomoć simbola. Simboli pak nadilaze prostor i vrijeme. Prenose znakove koji su duboko povezani s njihovim sudionicima. Tom poveznicom, znakom i simbolom, rituali čuvaju svoju snagu u životima pojedinaca i zajednica.
Ritual ili ritus dolazi iz sanskrta i označava red, istinu ili običaj. Ritual označava kompleksnu sekvencu koja se definira prema svojoj logičkoj funkciji i međuodnosu. U latinskoj recepciji ritual je element ritusa, misnoga ili molitvenoga obreda koji u sebi sadrži različite rituale. Rituali oduvijek imaju ulogu stvaranja ili potvrđivanja društvenoga uređenja. Tako postoje rituali u komunikaciji, literaturi, umjetnosti, politici, a osobito su posljednjih dana komentirani molitveni rituali u športu.
Rituali izokreću nered u svijetu u red. Ponavljajući određene rituale, čovjek u svim područjima života uređuje ono što je nesređeno, nesmješteno i neizgrađeno. Danas je naglasak na individualnosti i kreativnoj snazi rituala. Tako se sve više preispituju tradicionalni rituali, neki se stari rituali ponovno otkrivaju i novi se razvijaju. U Bibliji se nalaze mnogi rituali iz staroga orijentalnoga svijeta kao primjerice za eliminiranje u ulozi žrtvenoga jarca, za uvođenje u službu, oni vezani uz čisto i nečisto, oni vezani uz kult žrtve i njegovo jako utemeljenje u događanjima u hramu, ali i rituali vezani uz slavlja, pokore i ispovijedi. Za Novi zavjet najupečatljiviji je ritual posljednja večera. Također je upečatljiv ritual krštenja koji je proizišao iz priznanja grijeha i obraćenja.
Neki govore da je ritualizacija profanizacija svetoga, drugi tvrde da upravo rituali podižu čovjekov pogled prema Bogu i usmjeravaju ga prema svetomu. Kod mladih su rituali pomoćno sredstvo za prevladavanje posebnih izazova i razvojnih zadaća mladosti. To su regulacija emocija i izgradnja identiteta. Radi toga je važno za mlade da imaju rituale, samostalno ih pronalaze i razvijaju. Oni mogu biti čisto profani, oni koji obiluju simbolima osobe ili grupe, no mogu biti i religiozni kao što je upaljena svijeća koja označava Krista, odlazak na misu nedjeljom, križ na čelu prije izlaska iz kuće i sl. Rituali nude mogućnost nadilaženja svakidašnjice po tome što potiču na promišljanje o samom sebi i nude regulaciju razvoja emocija i poticaj su za razvoj identiteta.
Budući da se crkveni i kršćanski rituali u mladosti smanjuju, a gubi se i opada dječja vjera, novi su rituali veoma važni za mlade. Oni za religiozni razvoj daju mogućnost samonadilaženja, koje ne mora nužno biti povezano s Bogom, ali prepoznaju važne konstrukte za život i povezuju pojedinca s višim dobrom kao što su primjerice vrjednote, tradicija, prostor i vrijeme.
