Predvodeći velebnu misu »statio orbis« u zajedništvu sa 100 000 vjernika te stotinama kardinala, biskupa, svećenika, redovnika i redovnica na budimpeštanskom Trgu heroja – mjestu velikoga povijesnoga značaja za čitav mađarski narod – papa Franjo zaključio je u nedjelju 12. rujna osmodnevni Međunarodni euharistijski kongres. Bio je to pomalo netipičan pohod s obzirom na to da je Sveti Otac u Budimpeštu došao kao predslavitelj međunarodnoga crkvenoga slavlja, ne kao dio službenoga posjeta Mađarskoj, pa je tako u gradu na Dunavu papa Franjo proveo tek sedam sati, nakon čega je krenuo put Slovačke. Ipak »statio orbis« – naziv koji svečana misa na završetku međunarodnih euharistijskih kongresa nosi jer se time želi sugerirati da je ona doslovce »postaja svijeta« i trenutak u kojem vjernički svijet zastaje zagledan u nju – zainteresirala je i oči onih koji se ne izjašnjavaju kao vjernici. »Križ nikada nije u modi, draga braćo i sestre, križ nikada nije u modi – danas kao i u prošlosti. Ali on ozdravlja iznutra«, misao je iz Papine homilije koju su zasigurno mnogi sudionici velikoga slavlja na Trgu heroja ponijeli na povratku svojim kućama i svakidašnjicama.
Kao i mnoge europske postkomunističke zemlje, i Mađarska je svjesna vlastite kršćanske baštine, što otkrivaju i službeni popisi stanovništva u kojima većinu čine kršćani, bilo katolici ili protestanti. Prolazeći kroz središte mađarske prijestolnice, gotovo je nemoguće okrenuti se i ne ugledati barem jedan impozantan kršćanski hram. No nije također nikakva tajna da ima i površnih vjernika, kao i onih koji se smatraju nevjernicima. Čak je i mađarski primas kardinal Péter Erdő u intervjuima uoči Međunarodnoga euharistijskoga kongresa govorio o »ravnodušnosti i vjerskoj suhoći« koja je u Mađarskoj izraženija nego u ostalim zemljama srednje Europe. Sigurno je tu mislio i na stanoviti odmak od kršćanskih uvjerenja u današnjem mađarskom društvu, što se primjerice uočava u manjem broju crkvenih brakova…
Ipak, u nedjelju 12. rujna na budimpeštanskim se ulicama nisu mogli vidjeti nikakvi tragovi vjerske ravnodušnosti i suhoće. Središnjim dijelovima grada vladala je gužva i veliko uzbuđenje još od ranih jutarnjih sati zbog dolaska Svetoga Otca i velikoga euharistijskoga okupljanja, koje je u vrijeme pandemije gotovo iščeznulo. Središnja cesta koja vodi u srce velikoga događaja zaključne mise Međunarodnoga euharistijskoga kongresa, do Trga heroja – Andrassyjeva avenija – dobrim je dijelom bila zatvorena za automobile i javni prijevoz, kao i mnoge okolne ulice. Osim velikih gužva na ulazima i kod detektora metala kroz koje se pristupalo Trgu heroja – drugi dio »mučeništva strpljivosti« koje je trebalo uložiti za sudjelovanje na misi sa Svetim Otcem bila je i nemala žrtva kilometarskoga pješačenja.
No domaći vjernici iz Budimpešte i Mađarske, kao i oni koji su pristigli iz 80-ak zemalja svijeta, trudili su se biti prvi uz ogradu, biti u prvom redu kada bude prolazio Sveti Otac u papamobilu pozdravljajući vjerničke mase. Mnogi su sa sobom ponijeli sklopive stolce, deke, ali i karte te druge društvene igre kako bi zabavom skratili vrijeme čekanja. Raskošne krošnje starih stabala nudile su obilje hlada, ususret netipično toplu rujanskomu danu, tijekom kojega se živa uspela i do ljetnih 30 Celzijevih stupnjeva.
Trg heroja – na mađarskom »Hossok terre« – ne smatra se bez razloga mjestom velikoga povijesnoga značaja za mađarski narod, a na njemu su i mnoge povijesne figure koje su, u zajedničkoj državi pod krunom sv. Stjepana, bile i sukreatori hrvatske povijesti: počevši od kraljeva Ladislava i Kolomana Arpadovića preko Andrije II., Bele IV. i Matije Korvina sve do velikoga političkoga rivala bana Josipa Jelačića Lajoša Kossutha. Ipak velikim spomenikom na Trgu heroja ne dominira neka politička figura, nego 36 metara visok korintski stup na čijem se vrhu nalazi kip arkanđela Gabrijela koji pruža krunu sv. Stjepana. Podno kipa arkanđela Gabrijela povijesnu je misu s mađarskim narodom slavio i papa Ivan Pavao II. u kolovozu 1991., u trenutku kada se skoroj propasti komunizma nazirao kraj, premda sovjetski tenkovi još nisu bili napustili Mađarsku. Na Trgu heroja zaključen je i Međunarodni euharistijski kongres u Budimpešti 1938. godine, a 83 godine kasnije taj je trg ponovno bio »duhovno središte« svijeta udomaćivši papu Franju na završetku 52. međunarodnoga euharistijskoga kongresa.
U peštansku zračnu luku koja nosi ime po velikom mađarskom klavirskom virtuozu Franzu Lisztu papa Franjo sletio je malo prije osam sati ujutro. U Muzeju lijepih umjetnosti, koji se nalazi na sjevernoj strani Trga heroja, najprije se susreo s mađarskim predsjednikom vlade Viktorom Orbanom i predsjednikom države Janosom Aderom, zatim s mađarskim biskupima, a nakon toga s predstavnicima drugih kršćanskih Crkava i židovskih zajednica. Dok su svi ti susreti trajali, Trg heroja pretvarao se u pravu »košnicu«. Snimatelji i fotografi zauzimali su pozicije na južnoj strani trga, tik uz Palaču umjetnosti. S tribine smještene uz oltar trgom se satima prije mise širila pjesma više od 2000 zboraša odjevenih u bijelo, koji su pjesmom uveličali i misno slavlje s Papom. Prve redove uz binu ispunjavali su svećenici i redovnici u svečanim bijelim misnicama, a vjernici su bili smješteni u ostatku trga koji je bio podijeljen na sektore.
Neumorni volonteri kongresa u prepoznatljivim su šarenim majicama neprestano oblijetali čitav trg, noseći hodočasnicima boce vode, bijele šešire i kišobrane kao zaštitu od jakoga sunca. Na trgu je bila vidljiva i nazočnost pripadnika mađarske vojske, mornarice, povijesnih postrojba, viteških organizacija, mnogobrojnih članova folklornih i kulturnih društava odjevenih u tradicionalne mađarske narodne nošnje… Među mnoštvom su zasigurno bili i neki od 1200 prvopričesnika s kojima je na Trgu heroja prve rujanske nedjelje i započeo kongres, kao i neki od 2200 mladih učenika katoličkih osnovnih i srednjih škola. Istaknuli su se i katolički skauti, koji su se do posljednjega dana kongresa posložili kao prilično uigrana ekipa koja pomaže gdje god stigne – kada treba nešto prenijeti, nekoga uputiti ili kada treba 20 minuta visoko u zraku držati bijelu zastavicu ili kapu kako bi vjernici iz mase mogli vidjeti gdje se nalazi svećenik koji dijeli pričest.
Sat vremena prije početka mise Papa je izišao iz Muzeja lijepih umjetnosti, uspeo se na papamobil te uz domaćina kardinala Erdőa kroz guste špalire u Andrassyjevoj aveniji i drugim ulicama koje vode do Trga heroja obilazio mnoštvo. Vjernici su se stiskali uz željezne ograde koje je nadzirao kordon policije, dovikivali riječi gostoprimstva, mahali, a majke su čak i pružale djecu iz naručja da im Sveti Otac brzo udijeli blagoslov. Rutama kojima je prolazio Sveti Otac na stupovima ulične rasvjete postavljeni su zvučnici iz kojih se okolnim ulicama još snažnije širila pjesma masovnoga pjevačkoga zbora s Trga heroja. Sveti Otac obišao je i vjernike na Trgu heroja, a kako se bijeli papamobil pomicao, tako su se pomicali i vjernici koji bi čas s jedne strane trga čas s druge okupirali ograde kako bi barem nakratko mahnuli papi Franji i vidjeli ga uživo, iz velike blizine.
Točno u 11.30 sati Trgom heroja pronijela se gromoglasna zvonjava. Bio je to znak da dugo iščekivano slavlje s papom Franjom konačno započinje. Dugu ulaznu procesiju pratila je orguljaška improvizacija. Kada su se stotine kardinala i biskupa – među kojima su bili kardinal Josip Bozanić, nadbiskup Đuro Hranić te biskupi Ivan Ćurić i Vlado Košić – okupile oko Pape, sve je utihnulo. Slijedilo je uvodno obraćanje domaćina primasa Erdőa koji je u ime mađarskih vjernika zahvalio Svetomu Otcu na bliskosti koju je iskazao svojim pohodom na završetku Euharistijskoga kongresa. Iako su se tijekom liturgije mogli čuti razni jezici, od jezika domaćina kongresa preko talijanskoga i engleskoga sve do latinskoga, sudionicima velikoga slavlja jezične barijere nisu bile nikakav problem jer svi oni razumiju »jezik« euharistije, koji je toga podneva zaživio kao svojevrsni esperanto.
Iako su na Trgu heroja dominirale zastave zemlje domaćina, mnogobrojne su bile i poljske zastave, premda se upravo u tim trenutcima u Varšavi odvijala beatifikacija znamenitoga primasa i simbola poljske protukomunističke borbe Stefana Wyszyńskoga, a bilo je i njemačkih, austrijskih, čeških, britanskih, portugalskih i španjolskih zastava. Hodočastili su i vjernici iz Latinske Amerike, iz Meksika, Ekvadora, Portorika, kao i iz zemalja Azije, ponosno ističući svoje boje. Organizatori su na društvenim mrežama objavili podatak da su kongres pohodili hodočasnici iz 80 zemalja diljem svijeta, a na završnoj se misi okupilo više od 100 tisuća vjernika, među njima i Hrvati koji žive u Mađarskoj.
Osim bogatoga programa koji su pripremili organizatori, osmodnevni je Međunarodni euharistijskih kongres nosio i snažan pečat ekumenizma. Govor o ekumenizmu u Mađarskoj, zemlji koju nastanjuju pripadnici različitih vjerskih uvjerenja, nije tek popis lijepih želja, nego činjenica koja se živi u svakodnevnom životu. U Budimpešti, velegradu koji ne bi mogao postojati da preko moćnoga Dunava nisu podignuti mostovi, na misi na Trgu heroja podignuti su i ojačani mostovi ekumenske suradnje malom, a toliko simboličnom gestom. U trenutku misnoga slavlja kada se pruža ruka kao znak mira papa Franjo pružio je ruku i zagrlio ekumenskoga carigradskoga patrijarha Bartolomeja I., uz srdačne osmijehe. Taj prizor odmah je u krupnom planu prikazan i na dvama velikim videozidovima, na što je uslijedio i pljesak okupljenih.
Na zaključku misnoga slavlja papa je uoči Angelusa održao i kratak nagovor iz kojega su posebno odjeknule misli o križu koji mora povezivati prošlost i budućnost. »Neka vam križ bude most između prošlosti i budućnosti! Vjerski osjećaj je žila kucavica ove zemlje, toliko vezane za svoje korijene. Ali križ, zasađen u zemlju, osim što nas poziva da se dobro ukorijenimo, podiže i pruža ruke prema svima: poziva nas da svoje korijenje održimo čvrstim, ali bez podizanja bedema; crpiti s izvora, otvarajući se žednima našega vremena.« Papin su nagovor, koji je izrekao na talijanskom jeziku, prekidali aplauzi i povici: »Živio Papa (Viva il Papa), živio Sveti Otac (Viva il Santo Padre)«, kao i povici i riječi odobrenja na jeziku domaćina kongresa. Dugo je vjernička masa napuštala Trg heroja, razlijevajući se poput rijeke prostranom Andrassyjevom avenijom i okolnim ulicama kao svojim pritocima.
Svojevrsna uočnica velikoga događanja završetka Međunarodnoga euharistijskoga kongresa na Trgu heroja bila je velebna procesija sa svijećama koja je središnjim budimpeštanskim ulicama zablistala subotnje večeri 11. rujna. Nakon mise koju je na Trgu Lajosha Kosshutha – koji se nalazi odmah iza zgrade mađarskoga parlamenta – predvodio budimpeštansko-ostrogonski nadbiskup kardinal Péter Erdő, procesija s Presvetim u kojoj su s podignutim svijećama sudjelovale tisuće vjernika zaputila se prema Trgu heroja. No do svoga konačnoga odredišta, do kojega inače treba oko pola sata pješačenja, procesija nije izabrala najkraći put, nego onaj kojim će ostaviti najdojmljiviji trag. Od trga se najprije hodalo uz Dunav, Ulicom Akademije, zatim se Ulicom Joszefa Attile procesija uključila u Adrassyjevu aveniju koja vodi do srca Trga heroja. Ukupan hod trajao je više od dva sata, a procesiju su pozdravljali ljudi s prozora i balkona, kao i iz gustih špalira koji su se formirali na dijelovima rute kojom je prolazila procesijska rijeka. Andrassyjevom avenijom – iz koje blistaju izlozi prodavaonica skupocjenih odjevnih predmeta, obuće i satova, kao i terase otmjenih restorana – iz zvučnika postavljenih na uličnoj rasvjeti odzvanjali su zvuci himne euharistijskoga kongresa, koja je ista ona koja je skladana za kongres u Budimpešti 1938. godine, samo prilagođena ukusima suvremene publike. U procesiji su hodali i stari i mladi, otčevi i majke, djeca, djedovi i bake…
