U nizu nestalih i ubijenih u svibnju 1945. treba se spomenuti i mladoga pjesnika Luke Puljiza, koji je ne samo iz mržnje ubijen, nego je i desetljećima bio prognan iz hrvatske kulturne memorije.
Rođen je 24. listopada 1913. u Runovićima, u zaselku Orašine. S roditeljima je 1926. došao u Osijek, gdje je završio srednju strukovnu školu, ujedno radeći u tvornici. Od 1935. bio je novinar u osječkom »Hrvatskom listu«. Bio je i predsjednik Hrvatske omladine u Osijeku 1935. i 1936., zbog čega je imao neprilika s režimom pa je morao otići u Vukovar, gdje je 1939. pokrenuo tjednik »Srijemski Hrvat«, koji je izlazio do 1941., kada se aktivirao u dnevniku »Nova Hrvatska« i u Ustaškoj mladeži u Banjoj Luci i Sarajevu. U svibnju 1945. izbjegao je prema Austriji, ali je zarobljen i ubijen na nekom križnom putu.
Više desetaka pjesama objavio je u novinama i časopisima, počevši u »Mladosti« 1932. pod pseudonimom Luka Marijanov te u »Hrvatskom listu«, »Seljačkom ognjištu«, »Božićnici«, »Hrvatskom narodu«, »Naraštaju slobode« i drugdje. Za života tiskao je dvije pjesničke zbirke: »Zapisi o siromacima« i »Draga zemlja«.
Blizak naraštaju »liričara grude« (Nikolić, Lendić, Kuhar, Cvitan, Balentović, Hrastovec i dr.), pjesnički je inspiriran vrijednostima i tegobama života »običnoga čovjeka«. U bilješci uza zbirku »Zapisi o siromacima«, koju je posvetio »mojin dragin ljudiman u zavičaju«, piše da je »osjetio potrebu izliti iz srca na neki način bol, srdžbu i bunt nad teškim životom mojih ljudi (a često i vlastitim)…«. Pjesme su mu pretežito domoljubne, zavičajne, socijalne i religiozne intonacije. U zavičajnoj je i socijalnoj poeziji dao iskrene stihove čežnje za svojim krajem i ljudima. U njima se ogleda njegova lirska empatija za siromašne i marginalizirane, primjerice u pjesmama »Proljeće nezaposlenih«, »Tvornička sirena«, »To gladna djeca plaču«, »Bolestan je radnik zapjevao sinu«, »Kako moji živu«, »Nadničari«. Čini se da je pripremao tematsku zbirku socijalne poezije »Pisma umornog radnika«, ali je nije tiskao.
Religiozna poezija pretežno je kristovske motivike (»Molitve za dolazak njegov«, »Našem dobrom Isusu«, »Pred raspelom«, »Dođi, dragi Isuse«, »Selo pred Gospodinom«). Bijaše »senzibilna pjesnička duša« (R. Glibo), čije lirsko pjesništvo i danas živo i toplo podsjeća na život, vjeru i sudbine ljudi Zagore i Hercegovine. (L)
