Naša draga Boka kotorska dala je nekoliko važnih hrvatskih književnika – među inima Viktora Vidu, Luku Brajnovića, mučenika Vjenceslava Čižeka, Miloša Miloševića i svećenika Jeronima Kornera.
Korner je rođen u Herceg-Novom 3. siječnja 1909., gdje je započeo gimnaziju, koju je nastavio u Dubrovniku i Kotoru, a završio u Velikom Bečkereku. Godine 1927. upisao je studij filozofije u Krakovu, a u Zagreb se vratio 1929. Bavio se glumom i nastupao kao radijski spiker, no 1935. upisao je »ubrzani« studij bogoslovije u Šibeniku. Za svećenika je zaređen 1938. te je uz studij hrvatske književnosti službovao kao kapelan pri župi sv. Marka u Zagrebu. Kratko je boravio na studijama u Italiji, o čemu je objavio lirske »Bilješke«, a potom je radio u Nadbiskupijskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu.
Nakon rata otišao je u Dubrovnik, zatim 1947. legalno u Čehoslovačku, gdje je 1948. uhićen pri pokušaju ilegalnoga prelaska granice na Zapad te je izručen i optužen za »krivična djela protiv naroda i države«. Osuđen je na četiri godine prisilnoga rada i dvije godine gubitka građanskih prava. Godine 1958. legalno je otišao u Italiju. Umro je u Volterri kraj Pise 21. siječnja 1976.
Primjetna kristocentričnost
Od prve pjesme tiskane u »Mladosti« 1925. Jeronim Korner objavljivao je poeziju, novele, putopise, kritike i prikaze u brojnim časopisima. Prvu zbirku »Blistavi rub« izdao je 1932., zbirke »Ljubav neba« te »Ljeto i vječnost« 1935., a 1938. zbirkom »U hramu cistercija« dosegnuo je umjetnički vrhunac. Zanimao se za glazbu i proučavao poznati kodeks »Cithara octochorda«. Godine 1941. izišle su mu izabrane pjesme »Obasjane staze«. Okušao se i u lirskoj prozi u knjizi »Djevičanske breze« 1945., a tek trideset godina kasnije u Mariboru izišla mu je posljednja zbirka »Nebo s trideset zvijezda«, nastala još 1957. kao odjek na Meštrovićev ciklus »Život Isusov«. Posmrtno su mu objavljene »Pjesme duhovnika« te »Izabrane pjesme i pjesničke proze«.
»Tih i povučen po prirodi« (Lj. Maraković), »obdaren snažnim senzibilitetom« (M. Meštrović), svoje je pjesništvo u stihu i prozi prožeo slikama tihih svjetala, blagih sjena, mekih zvukova. U članku »Književnikovanje i život po vjeri« istaknuo je važnost askeze u životu katoličkoga književnika. Sagradivši »samostan u srcu« (G. Bujas), svoje religiozne pjesme, često domoljubnih i socijalnih nota, uz primjetnu je kristocentričnost nerijetko »obilježavao« i Bokom kotorskom. (L)
