– Sjećate se kad smo prije pet-šest godina govorili o tome kako će nam deset novosagrađenih zgradurina uz naselak napuniti župni pjevački zbor? Kad ono, pojavila se u crkvi na misi tek dva i pol nova mlada bračna para, s djecom presitna zuba i za ministrantski zbor… A novim pjevačima ni traga ni glasa? – izazivam drage zboraše i još dražu im voditeljicu Vlastu, netom nakon mise Gluhe nedjelje, na kojoj su ponijeli »glavne uloge«. – Uz našu »maestricu« i dalje samo ranopjevački mučenici, stari svjedoci još uvijek mlade župe…
– Je, kad su naši zboraši i zborašice malko »zatvorena družina«… Teško se među njih ulazi, a još teže izlazi! – »pojačava« Debeli. – Teško primaju i nove tenore, a kamoli soprane… Da se ne naruši »altbas« monotonija, ha, ha!
– Nije to zato, »mučki provokatori«! To je sve zbog »sakupljača stanova«! – zna Vlasta kako uzvratiti, a usput nam je razjapila usta od iščuđavanja. – Da, što ste zinuli k’o dva odojka na plehu? Nisu svi sakupljači sličica, kao vas dva »paninija«! Postoje i odrasli ljudi, kolekcionari koji sakupljaju stanove. Da se znate maknuti iz naselka, vidjeli biste da su nove zgrade gotovo prazne! Čak i oni stanovi čije prozore rese zastori i tegle s cvijećem… Ukratko, nije nam imao baš tko doći pojačati zbor! Da čitate išta osim o nogometanju, znali biste da je u Zagrebu otprilike 50 tisuća praznih stanova! Koje su njihovi vlasnici kupili »da im se nađu«. Za iznajmljivanje, za unuke i praunuke ili za prodaju, ako dođe do kakvih financijskih dubioza. Piše da je vrijednost te nevidljive »banke stanova« minimalno 7,35 milijardi eura, ako vi uopće znate računati s tim novcima, jer čini mi se da vam na usta još viri kunin rep…
– Se… sedam milijardi? Toliko mi je i zrna graha nezamislivo, a kamoli nofčeka! – iskren je Debeli. – Ma, tko to može kupovati toliko stanova koliko ja ne mogu cipela?! Sigurno su to ovi s juga, »morski«? Prvo nam izvuku novce iz kupaćih, kad skucamo za pet dana mora, a onda za naše novce kupe zagrebačke stanove za svoje mlade, koji tu studiraju i rade! A ako se ovima to baš ne da, onda nam i tu iznajmljuju, našim sinekima…
– Sad pretjeruješ! – prekine ga zboraš Ante, provjerenih južnjačkih korijena. – Tko zna nisi li ti ljetovanje proveo u apartmanu nekog »purgera«, koji je samo »iznajmio« Stipu da te ugosti, a zapravo on sve »obrsti«! Kupuju danas svi kuće na moru, ne samo »janezi«… I, što misliš, da tamo nema praznih kuća i stanova? Proporcionalno još i više! Ma, još malo, imat će Hrvatska više »stambenih jedinica« nego ljudskih jedinki! Moga bi svaki čovik imat svoj stan!
– Ali nema… – umiješah se kao djed koji ni vlastitoj djeci (a kamoli unučadi) nije osigurao stambene kvadratiće. – Jer da bi postao »sakupljač stanova«, prvo moraš biti »skupljač perja«!
– Kao iz onoga staroga jugofilma toga naziva? – oglasi se najstariji bas Zlatko.
– Ha… sad je »perje« novo, s brojkicama i neizbježnim slovom E po sebi, ali »skupljači« su ostali gotovo isti… A bez »perja« nema ni stanova!
