Samačka kućanstva u Hrvatskoj postala su najbrojnija, a posljednji je popis stanovništva 2021. pokazao da su najbrojnija ona u kojima živi samo jedna osoba. Takvih je oko 400 tisuća ili gotovo trećina, preciznije 27,8 posto, zapazila je u tekstu Marijana Cvrtila za Slobodnu Dalmaciju. U jednom kućanstvu u Hrvatskoj u prosjeku živi 2,7 članova obitelji, što je pad u odnosu na 2011. godinu kada je taj prosjek iznosio 2,8. Uspoređujući strukturu kućanstva u popisima od 1953. do 2021., uočava se konstantan pad veličine kućanstva, odnosno prosječnoga broja njegovih članova. Naime, 1953. u jednom je kućanstvu prosječno živjelo 3,8 osoba, a 2021. bilo ih je 2,7 – podatci su Državnoga zavoda za statistiku. U tri dalmatinske županije primat su preuzela samačka domaćinstva: u Šibeniku ih je 29 posto, u Dubrovniku 26,8 posto, a u Splitu 26,43 posto, što je nagli skok sa 22 posto 2011. godine.
Demograf Anđelko Akrap rekao je za Slobodnu da se izbori ne dobivaju na demografiji. Porast broja samačkih kućanstava u Hrvatskoj ne čudi ga jer je to posljedica strmoglavoga pada broja živorođene djece u Hrvatskoj i dugogodišnjega iseljavanja. To održava duboku demografsku starost hrvatskoga stanovništva i ima svoje ekonomske i socijalne posljedice, smatra akademik Akrap. Protumačio je i da u samačkim kućanstvima mahom ne žive mladi ljudi, nego uglavnom stariji sugrađani. To što bi bogati stranci kupovali nekretnine po Jadranskoj obali nema pretjeranoga utjecaja na hrvatsku demografsku sliku, kao ni dolasci inozemne radne snage kojima je Hrvatska najčešće usputna postaja do razvijenih europskih zemalja. »Nemamo perspektive bez dugoročne populacijske politike«, zaključio je akademik Akrap.
Viktor Vresnik napisao je u Jutarnjem listu zanimljiv tekst pozivajući se na analizu iz časopisa »The Economist«. Britanski list tvrdi da je otprilike 250 godina od industrijske revolucije svjetsko stanovništvo, kao i njegovo bogatstvo, eksplodiralo, ali bi se prije kraja ovoga stoljeća broj ljudi na planetu mogao smanjiti prvi put od »crne smrti«. Glavni uzrok nije porast broja umrlih, nego pad broja rođenih. Navodi riječi iz »The Economista« da će se »svijet morati zadovoljiti s manje mladih, a možda i sa sve manjim brojem stanovnika«, te smatra da napredak u umjetnoj inteligenciji i nije mogao doći u bolje vrijeme jer ekonomiji prožetoj umjetnom inteligencijom moglo bi biti lako uzdržavati veći broj umirovljenika.
I Eurostatove brojke pokazuju kontinuiran pad nataliteta u cijeloj Europi. U 2021. godini 11 članica EU-a imalo je natalitetnu stopu veću ili jednaku 10 na tisuću stanovnika, a u 16 ta je stopa manja od 10. Prosjek EU-a bio je 9,1 novorođeni na tisuću. Broj rođenih u Italiji dosegnuo je vrhunac s milijunom novorođenih 1964. godine, a smanjit će se po predviđanju statističkoga ureda Ujedinjenih naroda do 2050. za gotovo dvije trećine – na 346 tisuća. Stopa fertiliteta (broj živorođene djece tijekom reproduktivne dobi žene) u najgušće naseljenoj Indiji nedavno je pala ispod 2,1 i očekuje se da će nastaviti padati. Indija čini petinu svjetske populacije, što će imati globalne posljedice. U petnaest najvećih svjetskih gospodarstava, uključujući Brazil, Kinu, Indiju i Meksiko, ta je stopa ispod 2,1. U Hrvatskoj je ta stopa prošle godine bila 1,48.
Tamo gdje je taj pokazatelj ispod 1,5 govori se o depopulaciji. Srednja starost (medijan) Talijana danas je 47 godina, Japanaca 49, Hrvata 44,2 godine (medijan EU-a je 43,9)…
Mlađi ljudi, navodi Vresnik, imaju više onoga što psiholozi nazivaju »mehaničkom i fluidnom inteligencijom«, što znači sposobnost rješavanja novih problema i uključivanja u nove ideje. Stariji imaju više »pragmatične i kristalizirane inteligencije« temeljene na godinama punjenom skladištu znanja. Većina studija sugerira da »fluidna inteligencija« počinje opadati već u tridesetima. Tvrtke, industrije i gospodarstva trebaju i mlade koji su sposobni odgovoriti na nove izazove i iskusne veterane s detaljnim razumijevanjem svoga posla, ali oni nemaju jednaku vrijednost kada je u pitanju inovativnost. Autori primjećuju da stope patentiranja dosižu vrhunac u kasnim tridesetim i ranim četrdesetim godinama istraživača. Nakon toga broj njihovih patenata se smanjuje. Vjerojatno je da će patenti koje su prijavili mlađi izumitelji biti potpuno novi i da će donijeti inovacije koje mijenjaju disciplinu, a kako izumitelji stare, patenti koje oni prijavljuju bit će složeniji, vodit će poboljšanjima postojećih tehnologija, ali će biti sve manje radikalni.
Ekonomski gledano, ostarjelu Hrvatsku danas spašavaju migranti. Osim što dijelove ekonomije spašavaju od gašenja, oni odgađaju i propast mirovinskoga sustava. Hrvatski je problem, međutim, druge vrste. U Hrvatsku uglavnom dolaze imigranti nižega obrazovanja, oni koji će raditi kao dostavljači, konobari, sobarice ili radnici na gradilištu. Visokoobrazovani useljenici su rijetkost, osim od rata izbjegli Ukrajinci. Dobro je što useljenici često dolaze s obiteljima. Loše je što im hrvatski obrazovni sustav nije spreman ponuditi obrazovanje u skladu s njihovim ambicijama. To više ne nudi ni domaćim studentima. Nema razloga da djeca konobara i bauštelaca život provedu bez ambicija. Ako im hrvatski sustav ne ponudi uslugu, Europa je puna odličnih sveučilišta koja su, često i bez naknade, uz razumnu stipendiju, spremna ponuditi vrhunsko obrazovanje talentiranima. Oni koji odu ne će se vraćati, kao što se ne vraća ni velik broj najboljih hrvatskih diplomata i doktoranada s vrhunskih sveučilišta u Ujedinjenom Kraljevstvu, SAD-u, Nizozemskoj i Njemačkoj.
