Gdje ste sad svi koji mi se rugate da »pišem za beznačajne novine«, da »moje novine više nitko ne čita«, da »više nisu društveno utjecajne«? A evo, čitaju ih neprekidno, čak i one brojeve stare deset i više godina! Ma što čitaju – iščitavaju, skeniraju, »usisavaju«, »oru očima«! To su novine vječno svježe, što se u njima napiše, ni desetljeće ne izbriše! Zbog mojih novina i danas »glave padaju«! Eto, nesuđeni ravnatelj dječje bolnice na Srebrnjaku »odletio s pozicije« ili – kako se to medijsko-partijskim jezikom ljepše kaže – »povukao se iz postupka izbora«, a sve zbog jednog vjerničkoga intervjua u »Glasu Koncila«! Bolje bi mu bilo da je tri bolnice upropastio, pronevjerio društvene novce ili autom koga pregazio… Sve to postane nevažno, benigno i irelevantno kod nekog novog izbora. Možeš pjevat’ ustaške, možeš pjevat’ četničke, na sve to još partizanske pjesme pa opet postat’ i šef države. Možeš se uz tri sukoba interesa natjecat za gazdu konkurentske tvrtke, možeš biti vlasnik pet televizija, a upravljati na šestoj, možeš biti i »Borg« i kiborg, muljator u ulju i lisica u kokošinjcu… i opet ćeš biti podoban za kakvu direktorsku fotelju! Sve je to i oprostivo i dopustivo, »ljudsko«, ali ako si – i to još u »jednim takvim novinama« – dao intervju u kojem si iznio svoje vjerničko stajalište o umjetnoj oplodnji, točnije o »prosipanju« već oplođenih čovječjih stanica kao da su kukuruzne kokice ili pikule za »đoranje«, eee… to je nedopustivo, iritantno, natražno, diskriminatorno?! Učas od čestita čovjeka postaneš »uteg« za svoje vrle suradnike. Eh, da mi je sad naći i izvući vam sve one novine i časopise iz ranih devedesetih pa da na svoje oči vidite čega su se sve naizjavljivali današnji »prvaci tolerancije i naprednih misli«, današnji »pomiritelji« i bratstva graditelji. Europejci i europajaci, zeleni i crveni s crnim balkanskim pod noktima. Iznenadili bi se i oni sami kakvim su tada izrazima »častili« svoje »susjede«, siguran sam! Ali, badava mi, rekli bi oni odmah da ipak nisu nigdje izjavili baš taj užas da su vjernici. Snašli bi se, na noge dočekali, još nakraju mene odstrijelili. I zato, vjernici moji, dobro pripazite gdje ćete intervjue davati! U novinama koje se već sutra bacaju za potpalu zaborava ili u onima koje vječno traju u svom sjaju…
– E, moja naivčino! – Željac se prvi iz našeg četverca na pariće s maskama odvaži prekinuti me u solilokviju. – Pa ti si stvarno pravi »hlebinac«! Kakav intervju, kakve novine! Pa ti, izgleda, izvan svojih novina niti vidiš, niti znaš pogledat’? Ne gledaš videoklipiće, klipane jedan?!? Samo taj jedan pravi izrezak videa da si pogledao, vrlo bi lako pravi razlog za doktorovo »povlačenje« doznao! Sad, istina, i taj je zbog vjere. Il’ nevjere? Hm…
