Posljednje nedjelje pred Uskrs slavi se Cvjetnica. Veličanstveni je to Isusov ulazak u Jeruzalem u kojem Spasitelj nagovješćuje što će se s njim uskoro dogoditi. U Poslanici Filipljanima sveti Pavao kaže: »Isus Krist sam sebe oplijeni uzevši lik sluge; postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik.« Sada počinje do kraja razumijevati što znači biti ljudima sličan. U patnjama se na vidljiv način prikazuju ljudske karakteristike.
Iako po nazivu podsjeća na nešto lijepo, možda zaziva dolazak proljeća, cvjetanje novosti života, buđenje prirode, slavljenje nove nade koja će tek po uskrsnuću oživjeti, nedjelja Cvjetnice ponajprije pokazuje cjelokupan opis Kristove muke koja se krije iza veličanstvenoga cvjetnoga dočeka njegova ulaska u Jeruzalem. Masline i palme kojima je narod pred Spasiteljem pokrio prašnjav pod bile su, kao i cvijeće za neprijatelja, samo prikriveni putokaz da ga lakše namame u poraz. Poraz koji je Isus trebao doživjeti u Jeruzalemu bio je pomno osmišljen i uključivao je vještu manipulacijom narodom koji se pretvorio u običnu rulju.
Krist je postao ljudima sličan osobito na Cvjetnicu. Agonija muke kroz koju prolazi je nezaustavljiva. Bog, koji je godinama tomu istomu narodu na različite načine pomagao, sada će doživjeti od istih ljudi bolan udarac. Osjetit će Bog na svojoj koži što znači biti ljudima sličan! Nije stoga ništa neobično da ga je na Maslinskoj gori oblio krvavi znoj od pomisli na posljedice koje će uslijediti. Kakva mu je snažna tada mogla biti molitva: »Oče, neka me sve mimoiđe, ali ako ti hoćeš. Spreman sam krenuti u Jeruzalem. Ući ću u taj posljednji vrtlog koji mi donosi nebrojene ljudske patnje.«
Odbacivanje, prozivanje svjetine, pljuske, pljuvanja, svlačenje, bičevanje, udarci, nošenje križa kroz grad – eto gdje je Krist pokazao riječi »postavši ljudima sličan«.
Pa tko bi na njegovu mjestu na Maslinskoj gori molio snagu za naprijed? Većina bi se okrenula te večeri i pobjegla iz Jeruzalema nekamo daleko. Ali da je Bog tada pobjegao, ne bi postao ljudima sličan, ne bi donosio utjehu svakomu koji je progonjen, svakomu koji se bori, koji je u razmišljanjima, koji strepi nad budućnošću. Bog je postao ljudima sličan kada je prihvatio put Cvjetnice. I to do kraja. Reći će netko: »Pa Bog je postao ljudima sličan već po rođenju!« Istina, svojim je dolaskom pokazao sličnost, ali ovim je činom postao nadahnuće za nasljedovanje. Sada svaki čovjek u trenutku osamljenosti može potražiti Krista. Kada čovjek misli da mu spremaju stupicu na poslu, može se uteći Kristu. Ako se dožive neugodnosti ili odbacivanja od jučerašnjih prijatelja, u Kristu postoji utjeha koja otvara novi dan.
Ivan Zlatousti izabrani redak iz poslanice povezuje s načinom Kristove smrti: »Zaista je velika stvar da je Bog postao sluga, ali da je podvrgnut smrti puno je veće. Sve smrti nisu iste. Činilo se tada da je njegova smrt najsramotnija, puna je srama i prokleta jer kaže Pismo da je proklet čovjek koji visi na drvetu. Židovi su ga upravo zato htjeli ubiti na ovaj način, da bi ga osramotili. Ako se već nitko ne udalji od njega zbog toga što je ubijen, možda se drugi od Isusa udalje zbog načina njegove smrti. Razapeli su zato i dva razbojnika s njim i njega u sredini kako bi podijelio njihov loš glas i da se ispuni Pismo te bude ubrojen među prijestupnike. Ipak, što više istina sjaji, toliko više postaje sjajnija.«
Iz Kristova primjera slijedi jasan put svakomu kršćaninu. Postoji li mogućnost da kršćanin bude odbačen u društvu? Nema problema, i Spasitelj je isto prošao. Postoji li mogućnost da se trpi u činjenju dobrih djela? Samo ustrajno naprijed, i Spasitelj je trpio i nije se obeshrabrio. Postoji li mogućnost da se osjeti prijezir od ljudi koji su jako dobri prijatelji? Ništa novoga, koliki su priznavali Krista prijateljem pa su ga na kraju javno odbacili. Bog je postao ljudima sličan, stoga se kršćanin može Kristu jadati u svojim nedaćama. Krist će razumjeti. Sve je slično prošao. I preživio. Cvijeće današnjega dana Cvjetnice ta je gorka činjenica koju kršćanin može razumjeti. Bog je postao ljudima sličan, procvjetao nam je najsjajnijim primjerom. To je Cvjetnica, to je kršćansko cvijeće.
Molitva: Gospodine, dan muke Tvojega Sina, Cvjetnica, postala je cvijeće za sve naše tmurne dane jer je Sin pokazao svojim primjerom što znači biti ljudima sličan, pa sada nam daruj dovoljno snage da i mi životom pokazujemo što znači biti sličan Kristu za vijeke vjekova. Amen.
