Kroz 17. i 18. st. dobročinitelji samostana i crkve u Jastrebarskom, a to su obitelj Erdődy i niži plemići iz Cvetkovića, pomagali su u obnovi i dogradnji, koja je počela g. 1689. i imala je nekoliko etapa. Radovi su započeli oporučnom zakladom Mirka I. te kasnijim donacijama Nikole III., Aleksandra i Jurja III. Kod prvih radova iz g. 1690. produljena je crkva, zidani svod koji je prvotno bio drveni tabulat, napravljeno je pjevalište i postavljene orgulje. Do g. 1706. izgrađeno je istočno krilo samostana, koje se spojilo sa svetištem crkve. Nakon prekida radova do g. 1721. radilo se na zapadnom krilu i u refektoriju, kuhinji, pekari, sobama i hodnicima. Kod treće gradnje od g. 1731. na crkvi su nadozidani vanjski zidovi, produžena je za jedan travej, napravljeno joj je novo krovište, uređeno pročelje i proširen kor, a g. 1732. dovršen je zvonik. Crkva je završena g. 1747. i posvećena 6. travnja 1750. U 19. st. u samostan je smještena bolnica te su zgrade i crkva prilično stradali. Novim su se donacijama, biskupa Maksimilijana Vrhovca, Erdődyjevih, austrijskoga cara, žitelja Jastrebarskoga i plemića iz okolice, nastavljali radovi na održavanju, opremanju i obnavljanju svih zgrada i crkve.
Četvrtasti zatvoreni izgled samostanskih zgrada spojen je s crkvom u koju se ulazi kroz otvoreno predvorje, a ono je spojeno s ulazom u samostan s desne strane i u zvonik s lijeve strane. Zapadni je dio samostana najnoviji, a svođen je bačvastim svodom. Južni zid crkve, koji je nekada imao prozore, spajanjem sa samostanom ostao je mračan, uz prozor na pjevalištu. U hodnicima samostana nekoliko je baroknih slika svetaca, a u središnjem vrtu (klaustru) postavljen je kip sv. Franje na stupu.
U franjevačkoj crkvi nedjeljne su mise u 7.30, 9.30 i 18 sati, radnim danima u 7.30, a utorkom i petkom i u 18 sati. Škapularsko je proštenje na blagdan Gospe Karmelske (16. srpnja) ili u nedjelju nakon blagdana.
