O ukorijenjenosti blaženoga Alojzija u vjerni hrvatski puk najbolje govori činjenica da bi – za razliku od ostalih hrvatskih pripadnika općinstva svetih – teško bilo navesti makar i jednu hrvatsku župu ili misiju koja svečano ne slavi njegov blagdan. A o šezdeset i petoj godišnjici kardinalove mučeničke smrti te su proslave osim redovitih molitvenih priprava i euharistijskih slavlja obuhvatile i raznovrsno mnoštvo duhovnih i kulturnih zbivanja u domovini i inozemstvu.
Na misnom slavlju u nedjelju 9. veljače umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas u svetištu je Gospe Sinjske blagoslovio oltar blaženoga Alojzija, koji uz Stepinčevu sliku resi i relikvijar s njegovim moćima. »Stepinac je opet kod Čudotvorne Gospe Sinjske, treći put, i ostaje u Sinju«, rekao je mons. Ivas podsjećajući na Stepinčeva hodočašća u Sinj u ožujku 1934. i siječnju 1938. Stepinčevu sliku kojom je zamijenjen prikaz dosadašnjega titulara, sv. Paulina, naslikala je akademska slikarica Iris Mihatov Miočić, a u relikvijaru koji je izradio akademski kipar Hrvoje Ljubić nalaze se moći koje je sinjskoj bazilici darovao zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša.
Omiljenost svetca među pukom odražava i pojava da ga vjernici ne časte tek pohodom u mjesto njegova rođenja ili smrti, nego i hodočašćem na mjesta kojima je zaštitnikom. O tome govori i tradicija Bogoslovnoga sjemeništa u Đakovu, čija zajednica o Stepinčevu hodočasti u kardinalovu župu u Mirkovcima pokraj Vinkovaca. Misu koju je u župnoj crkvi u nedjelju 9. veljače predslavio sjemenišni rektor dr. Stjepan Radić u suslavlju s više svećenika liturgijskim su pjevanjem i asistencijom, ali i osobnim svjedočanstvom mirkovačkim župljanima, obogatili đakovački bogoslovi.
Uz blagdan »vjernoga nositelja Kristova križa« u župi koja mu je posvećena u Novskoj požeški je biskup Ivo Martinović nakon euharistijskoga slavlja u župnoj crkvi u nedjelju 9. veljače blagoslovio i novi križni put. »Svaki nam križni put govori o Božjoj ljubavi prema čovjeku. Blaženi Alojzije Stepinac kao pastir Crkve do mučeništva je posvjedočio svoju ljubav prema Bogu, Crkvi i narodu«, rekao je mons. Martinović. Postaje križnoga puta djelo su akademskoga kipara Ilije Skočibušića, a novljanskoj su ih župi uz grad Novsku darovali i gradovi prijatelji Tomislavgrad, Imotski, Dugo Selo, Biograd na Moru, Križevci, Samobor, Ivanić-Grad, Vrbovec, Pleternica, Varaždin, Livno te njemački Menge.
Nije tajna da je nadbiskup Stepinac uporište za duhovnu obnovu svoje nadbiskupije prepoznao upravo u kontemplativnoj duhovnosti, zbog čega je 1939. u Hrvatsku doveo bosonoge karmelićanke. U posebnom su se svjetlu stoga utemeljitelja odnosno zaštitnika svojega samostana prisjetile redovnice u brezovičkom i bistričkom karmelu. Slavlju Stepinčeva u karmelu u Brezovici koje je u ponedjeljak 10. veljače predvodio o. Zdravko Barić pridružili su se i hodočasnici iz Splita, a nakon misnoga slavlja koje je u bistričkom karmelu istoga dana predslavio tajnik HBK-a Krunoslav Novak uz čašćenje relikvija tradicionalno su blagoslovljeni i »Stepinčevi bomboni«.
Studenti i djelatnici Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta, na kojem od 2024. pod Stepinčevim imenom djeluje i karijerni centar, svojega su se patrona prisjetili misnim slavljem koje je u sveučilišnoj kapeli u ponedjeljak 10. veljače predvodio sveučilišni kapelan Branimir Jagodić u suslavlju s prof. dr. Jerkom Valkovićem i doc. dr. Odilonom Singboom, a nakon mise održana je projekcija dokumentarnoga filma Višnje Starešine »Stepinac: kardinal i njegova savjest«. Sveučilišna se zajednica za Stepinčevo pripremala čitav tjedan: na tjednim su se misama čitale propovijedi blaženika i molile njegove litanije, a u zgradi sveučilišta postavljena je i izložba sa Stepinčevim citatima.
Stepinčeva »moćna« prisutnost jedinstvena je pojava u povijesti Crkve u Hrvata: ne samo da su njegove relikvije rasprostranjene na četirima kontinentima, nego i među našim svetcima i blaženicima nema ni jednoga čije bi se moći častile na toliko mjesta u domovini. Ipak, malo je gdje osim u Stepinčevu Zagrebu ta prisutnost trostruka. Već sedmu godinu zaredom mučenikov je relikvijar iz zagrebačke prvostolnice uoči Stepinčeva doputovao u franjevačku crkvu sv. Frane na Obali u Splitu, gdje je i ostao do blaženikova blagdana 10. veljače, a istoga su dana »domaće« Stepinčeve relikvije častili vjernici u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije te u župi svetoga Križa u Velom varošu.
Proslave Stepinčeva osobito su u hrvatskim katoličkim misijama u inozemstvu prigoda u kojoj zablista ljepota kako narodne baštine tako i povijesne istine. Na misnom slavlju koje je u nedjelju 9. veljače u župi Hrvatskih mučenika u Mississaugi predslavio Borna Puškarić u neizostavnim su narodnim nošnjama kanadski zavjet Stepincu pjesmom obnovili članovi župnoga zbora u pratnji tamburaškoga orkestra, a u sklopu Stepinčeve trodnevnice u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Kölnu u subotu 8. veljače profesor crkvene povijesti i arhivistike dr. fra Tomislav Mrkonjić izlagao je o temi »Vatikanski arhivi i njihova važnost za povijest hrvatske nacije i državnosti«.
Ususret blagdanu svojega župnoga zaštitnika vjernici su koprivničke župe bl. Alojzija Stepinca razmatrali značenje jubileja, oprosta i deset Božjih zapovijedi, moleći pritom svaki dan za drugi živi krug vjernika u župi. No posebnost koprivničke devetnice bila je i u subotu 1. veljače otvorena izložba sličica uspomena s mladih misa i jubileja svećenika iz Podravine i okolice, koju je priredila Marijana Kranjec. U nedjelju 2. veljače usto je izveden glazbeno-poetski recital o blaženiku »Svjetlo na putu života«, a u srijedu 5. veljače orguljski je koncert održao prof. Marko Đukarić.
Zaprešićka je Molitvena zajednica bl. Alojzija Stepinca nakon euharistije koju je u ponedjeljak 10. veljače u crkvi sv. Ivana Krstitelja predslavio trešnjevački župnik Damir Ocvirk svoj srebrni jubilej proslavila svečanom akademijom u dvorani bl. Alojzija Stepinca. Uz dodjelu zahvalnica zaslužnim svećenicima, župljanima i podupirateljima zajednice na akademiji je premijerno prikazan film autora i scenarista trajnoga đakona Ilije Nikolića »Svjedočanstvo ljubavi bl. Alojziju Stepincu«, koji govori o duhovnim plodovima koje zaprešićka župa sv. Petra ubire po molitvenom i volonterskom apostolatu zajednice i građanske udruge »Stepinčeva oaza mira«.
»Napokon kao u domovini!« Tako su članovi Hrvatske katoličke misije u Essenu opisali trenutak kada je voditelj misije Ivan Cestar na kraju euharistijskoga slavlja u crkvi sv. Hedvige u nedjelju 9. veljače blagoslovio vitraj bl. Alojzija Stepinca. Riječ je, naime, o umjetničkom djelu koje je Ivo Dulčić izradio 1966. za kapelu sv. Marije u kojoj se hrvatska zajednica okupljala sve do nedavnoga pridruživanja essenskoj župi sv. Kuzme i Damjana. Prijenosom Stepinčeva vitraja nije samo ispunjena želja hrvatske misije, nego je i od neodržavanja spašen dio Dulčićeve umjetničke ostavštine, koje se matična essenska župa sv. Dionizija odrekla.
Dalmacija je od Stepinčeva bogatija za dva umjetnička prikaza hrvatskoga blaženika. Prije misnoga slavlja koje je u ponedjeljak 10. veljače u župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova u Potravlju kraj Hrvaca predslavio fra Ivan Sesar u zajedništvu sa župnikom fra Antom Čovom blagoslovljen je i u procesiji pronesen blaženikov kip umjetnika Anđelka Titlića, a istoga je dana u crkvi Gospe od Ružarija u župi sv. Martina u Pridrazi nedaleko od Novigrada tijekom misnoga slavlja Stepinčevu sliku umjetnika Mate Ljubičića blagoslovio župnik Tomislav Baričević.
Po završetku euharistijskoga slavlja koje je u ponedjeljak 10. veljače u crkvi sv. Vida župe bl. Alojzija Stepinca u Ivanovcu u koncelebraciji s domaćim župnikom Alojzijem Pakracom i drugim svećenicima predslavio Antun Štefan dodijeljene su nagrade i priznanja djeci vrtićke i osnovnoškolske dobi koji su likovnim i literarnim ostvarenjima sudjelovali na drugom natječaju duhovnoga dječjega stvaralaštva »Stepinčeve latice«. Na natječaj s temom »Molitva za mir« pristiglo je 56 radova, a najuspješniji su radovi pročitani i izloženi u župnoj crkvi.
