Biskup Bäuerlein zbog svoga je čvrstoga stajališta, usklađena s ostalim hrvatskim (nad)biskupima, prema staleškim svećeničkim udruženjima bio saslušavan pred »organima vlasti« čak sedam dana: 8. i 14. listopada 1952. te 9., 10., 11., 12. i 13. ožujka 1953., gotovo svaki put i prije i poslije podne.
Vlasti su redovito pokazivale silno veliku skrb za svećeničke slobode, kako to stoji i u »Zapisniku sastavljenom u prostorijama Kotarskog javnog tužioštva Đakovo dana 9. ožujka 1953 godine« uz nazočnost Zvonimira Kristla, pomoćnika javnoga tužioca Narodne Republike Hrvatske, i Vande Kuzmić, zapisničarke:
»Vi se okrivljujete da ste kao vjerski predstavnik zloupotrebili slobodu vršenja vjerskih poslova u svrhe protivne ustavnom poretku i to time što ste učestvovali u izradi i rasparčavali ‘Deklaraciju’ broj 50. od 22.II.1953., kojoj je svrha da prijetnjama onemogući jednom dijelu građana, u ovome slučaju svećenicima, de se koriste svojim pravom slobode udruživanja, koje im je pravo Ustavom zajamčeno….«
Biskup je odgovorio:
»Nisam zloupotrebio slobodu vjerskih poslova jer sam vršio samo svoju biskupsku vlast. Udruženja svećenika, naglašujem svećenika zato jer su svećenička, spadaju pod jurisdikciju biskupa, budući da su se po kanonu 127. svećenici svjesno obavezali na reverenciju (poštovanje, op. a.) i obedijenciju (poslušnost, op. a.) svome biskupu. U ‘Deklaraciji’ izričito je naglašeno da se radi samo o ilegalnosti svećeničkih udruženja Coram foro Ecclesiae. Nisam ograničavao privatnu slobodu svećenika ukoliko se odnosi na njihove osobne stvari. U ‘Deklaraciji’ nisam postavljao nikakve prijetnje, nego samo upozorenje svećenicima na odnosne kanone… Time se htjelo upozoriti svećenike da oni osnivajući ta udruženja, niti su ih prijavili svojim crkvenim poglavarima niti su podnosili pravila svećeničkih udruženja na odobrenje, pa da prema tome rade ilegalno za crkvu.«
Iako je biskup bio svjestan da se prati, bez pretjerivanja, svaki njegov korak, njega, čini se, to i nije previše zabrinjavalo, što se vidi prema SDS-ovoj zabilješci od 20. svibnja 1953. Naime, biskup je bio ponovno na saslušanju pred tužiteljem Augustinom Beberom i zapisničarkom Zdenkom Domijan jer je okrivljen da je otišao u Zagreb »unatoč zabrani javnog tužitelja da se ne smije udaljavati iz stalnog mjesta boravišta«.
Saslušavanja i svjedočenja pred različitim ustanovama onodobne zakonodavne vlasti bili su sastavni dio biskupove službe, o čemu govori i »saslušanje u uredu javnog tužiteljstva za grad i kotar Osijek zbog okružnice da svećenici prije izdavanja knjiga i časopisa trebaju dobiti suglasnost« (zabilješka od 28. rujna 1955.).
Budući da SDS-ova »tvrda linija« nije davala nekoga velikoga rezultata, pokušalo se »mekšim« pristupom prema biskupu Bäuerleinu pa su uslijedili »dobronamjerni« razgovori o različitim temama predstavnika državnih vlasti. U tome su se posebno isticali predsjednik Narodnoga odbora kotara Osijeka Matija Bunjevac i potpredsjednik Jugoslav Vincenc, koji su dolazili u biskupski ordinarijat u Đakovo i vodili razgovore s biskupom. Zapravo, svi su ti razgovori, npr. 24. lipnja 1960., 21. ožujka 1962., 2. listopada 1962. i dr., bili u funkciji uhođenja i »ispipavanja« biskupovih stajališta, a da nije bilo nikakve iskrene namjere da se odnosi poboljšaju ili riješe nekakvi problemi. To se jednako tako odnosi i na člana Komisije za odnose s vjerskim zajednicama Izvršnoga vijeća Josipa Gabrića, tajnika komisije Ivana Lazića i tajnika Komisija za vjerska pitanja Kotara Osijek Zdenka Jurašeka, koji su posjetili biskupa 20. siječnja 1964. Svaka je izgovorena riječ na tim sastancima bila pomno zabilježena i prenesena SDS-u.
U taj prijetvorni i licemjerni »posao« bili su uključeni i Mirko Brodjanac, predsjednik Skupštine općine Đakovo, koji je ujedno bio predsjednik Komisije za vjerska pitanja Skupštine općine Đakovo, Stjepan Česnik, tajnik komisije, i Egon Predrijevac, član komisije, koji su posjetili biskupa 14. travnja 1965. Tom se prigodom poveo zanimljiv razgovor, prema SDS-ovoj zabilješci: »Kada se poveo razgovor o Staleškom udruženju svećenika, Beuerlein je otresito rekao: ‘Sprovodim odluku biskupske konferencije, kako smo se dogovorili i o tome ne želim govoriti.’ Na takav odgovor Švereru (Rudolfu, kanoniku i tajniku biskupskoga ordinarijata, op. a.) je bilo neugodno i primijetilo se da je pocrvenio, a da bi to lakše prošlo Predrijevac je rekao: ‘Tako se i mi komunisti držimo zaključaka Komiteta.’ Na ovo je uslijedio mali smijeh i preko toga se prošlo.«
Nastavlja se
