SDS-OV DOSJE O (NAD)BISKUPU VIKTORU BURIĆU (10) »Da je Jugoslavija zemlja demokracije i slobode, ne odgovara istini«

»Informacija br. 48« koja spominje »lica van suradničkog odnosa a daju podatke«
Nizanka donosi dokumente iz dosjea Službe državne sigurnosti o Viktoru Buriću, senjsko-modruškom biskupu i prvom riječko-senjskom nadbiskupu, iz kojih se može vidjeti u kakvu je društveno-političko-represivnu ozračju djelovala tamošnja mjesna Crkva, ali i metodologija rada jugoslavenske tajne policije.

Zabilješka Službe državne sigurnosti, Centar Rijeka, od 15. travnja 1968., koju je sastavio Janko Gorup, ne zavrjeđuje neku veliku pozornost, ali je svakako zanimljivo da ona donosi sadržaj razgovora između biskupa Burića i kancelara Vladimira Kraljića. Naime, izvješće naslovljeno: »Utvrđen kontakt između biskupa Burića i emigranta Kozulić Marijana – objekti Senjske biskupije« sačinjeno je temeljem »Izvora: 01«, kako je to doslovce zapisano. Nije poznato je li spomenuti »izvor« sudjelovao u razgovoru između biskupa i kancelara »prije nekoliko dana… u sjedištu biskupije u Senju«, kako doslovno stoji u izvješću, ili je, možda, riječ o ipak uspješno postavljenim prislušnim uređajima u starom biskupskom sjedištu. Kako god bilo, biskup je s najbližim suradnikom razgovarao o napretku radova na zgradi novoga sjedišta, a posebice se zanimao o mogućnosti uvođenja telefona, s opaskom »da će odgovarajuću centralu nabaviti sam preko svog prijatelja Kozulić Marijana – svećenika u Trstu. Odmah zatim Burić je rekao da mu je Kozulić učinio do sada dosta usluga, da se s njim sreće u Trstu i da ga je Kozulić nedavno posjetio u Rijeci.«

U zaključnom dijelu zabilješke pojašnjava se zbog čega je biskupovo druženje s hrvatskim svećenikom u Trstu potpuno neprihvatljivo: »Kozulić je iz zemlje pobjegao 1949. godine do kada je upravljao župom u M. Lošinju. Radi sumnjivih veza s talijanskom policijom vodimo ga kao predmet u prethodnom radu. Sada upravlja s jednom od najbogatijih župa u Trstu.«

Iz zabilješke je kao zanimljivost dobro spomenuti i kombinacije koje su tih godina kružile oko imenovanja novih biskupa: »Burić očekuje razgraničenje Senjskomodruške i Riječke biskupije tijekom ove godine. Smatra da će do odlaska iz aktivne službe ostati u Senju a Rijeka dobiti novog biskupa, o čemu kruže različite verzije, kao na primjer, dolazak Nežića u Rijeku i odlazak Pavlišića u Pazin. U koliko se ovo ne obistini, kao kandidati spominju se Valković dr. Marijan – rektor VTŠ i Sučić Vjekoslav upravitelj župe Kozala.«

Jugoslavija je »zemlja iza željezne zavjese«
»Prema njegovim (Burićevim, op. a.) riječima, odnosi su samo nešto normalniji, međutim ne i razumniji, jer se crkvenim poglavarima u vršenju dužnosti i dalje prave razne smetnje i čine neopravdane zamjerke iza kojih ili ništa ne stoji ili su to beznačajne sitnice.«

»Izvor: 01«, za kojega je SDS-ov djelatnik Janko Gorup potvrdio: »Izvor provjeren«, također je prenio sadržaj razgovora biskupa Burića s »dugogodišnjim prijateljem« Ivanom Ostermanom »o odnosima države i crkve«, koji je vođen 29. veljače 1968. Jugoslavenska je tajna policija samo tjedan dana nakon razgovora, tj. već 5. ožujka 1968., imala pismeno izvješće o njegovu sadržaju, što govori o njezinoj zavidnoj profesionalnosti i ekspeditivnosti, dakako, bez »suvišnih« pitanja o ljudskim slobodama i pravu na vlastito mišljenje: »Prema njegovim (Burićevim, op. a.) riječima, odnosi su samo nešto normalniji, međutim ne i razumniji, jer se crkvenim poglavarima u vršenju dužnosti i dalje prave razne smetnje i čine neopravdane zamjerke iza kojih ili ništa ne stoji ili su to beznačajne sitnice. Crkva je, kaže dalje Burić, materijalno upropašćena, a izvori prihoda u zemlji minimalni. Sve ovisi o milostinji, koja nije dovoljna ni za život a kamoli napredak. Povremena pomoć iz inozemstva je također sve manja, a vlasti je gledaju velikim očima i na tom nam zamjeraju. Svjetovne vlasti, nastavio je Burić, uvjeravaju svijet da je Jugoslavija zemlja demokracije i slobode, što ne odgovara istini. Izložba ‘crkva šutnje’ za vrijeme Drugog vatikanskog koncila izazvala je oštro reagiranje odgovornih jugoslavenskih krugova iako je ista odražavala stvarno stanje u zemlji. Ovaj dio svog izlaganja Burić je zaključio riječima: ‘Moramo konstatirati da je Jugoslavija još uvijek zemlja iza željezne zavjese u kojoj crkva šuti’.«

Državni suverenitet u komunističkoj doktrini

»Nadbiskup Burić, kancelar Kraljić i drugi svećenici kritiziraju poboljšanje odnosa sa SSSR«, naslovljeno je izvješće SDS-ova Centra Rijeka od 16. rujna 1969. iz kojega je jasno da je biskup Burić već bio imenovan za prvoga nadbiskupa-metropolita nove Riječko-senjske nadbiskupije i metropolije, ali je zanimljivo i podrijetlo informacija jer se za razliku od prijašnjih izvješća, u kojima se navodi »Izvor: 01«, spominju dvostruki izvori – »01 i 02«: »Iz pribavljenih saznanja je vidljivo, da je nedavni posjet ministra vanjskih poslova SSSR Gromika (Andreja Andrejeviča, op. a.) našoj zemlji i nagovještaj o poboljšanju odnosa između dvije socijalističke zemlje, kod riječko-senjskog nadbiskupa Burića, njegovog kancelara Kraljića i brojnih svećenika naišao na negodovanje… Tvrde da Sovjeti od svojih agresivnih aspiracija ne odustaju i neće odustati jer je to sadržaj komunističke doktrine, koja samo formalno prihvaća koncepcije državnog suvereniteta, pravo na samostalnost i poštivanje ljudske slobode u punom smislu riječi. Sa sigurnošću tvrde da bi Jugoslavija i Rumunjska prošle godine bile okupirane od strane Crvene Armije i njezinih satelita da se SSSR nije bojao vojnog udara NATO pakta, na čelu s Sjedinjenim Državama. Smatraju da Zapad tako nešto neće nikada dozvoliti radi strateških teritorija na kojima su smještene ove dvije zemlje, posebno Jugoslavija… U nastavku razgovora nadbiskup Burić, kancelar Kraljić Vladimir i njihovi svećenici istaknuli su svoje mišljenje i u vezi spora između Sovjetskog Saveza i Kine.«

»Lica van suradničkog odnosa a daju podatke«

Kolika je bila raznovrsna i rasprostranjena lepeza suradnika, doušnika, plaćenika, špijuna i sličnih »cinkaroša« različitih motiva jugoslavenske tajne policije, govori i »Informacija br. 48« od 19. veljače 1971. Već više puta spominjani SDS-ovac Janko Gorup naslovio ju je: »Aktivnost, stavovi i odluke zatvorenih vjerskih skupova i rukovodstva vjerskih zajednica« na temelju, što posebno treba istaknuti, »Izvora: 13 i 14«, koje opisuje kao »lica van suradničkog odnosa a daju podatke«. Zato se na kraju obavijesti preporučuje »upućivanje suradnika na razgovor« radi »provjere« obavijesti.

U informaciji je riječ o »međusobnim razgovorima kao i razgovorima s sebi bliskim građanima«, koje su vodili »ovdašnji nadbiskupi Burić Viktor i Pavlišić Josip, viđeniji svećenici: Sučić Vjekoslav, Marinov Krsto, Ilijić Ivan, Valković Marijan, Ament Antun, (?)ović Mato i drugi.« Oni su, prema informacijama, »sustavno pratili popis stanovništva SFRJ i devalvaciju dinara«, o čemu su sigurno u to doba razgovarali i svi drugi jugoslavenski državljani. Međutim, spomenuti predstavnici klera riječke Crkve »su isticali da je uputnica, čiji je autor Savezni zavod za statistiku, djelo velikosrpskih šovinista, pomoću koje je trebalo smanjiti i onako maleni broj hrvatskog življa u SFRJ.«

NASTAVLJA SE